RECENZIJA Martina Štivičić, Učitaj se
Telefonski poziv usred noći nikada ne nagoviješta ništa dobro. Pogotovo kada ste roditelj, a dijete vam je negdje vani, na izlasku s prijateljima. Bilo da ste to dijete sami pustili van, ili mislite da je u svojoj sobi i spava, a ono se iskralo bez vašeg znanja, telefonskim pozivom usred noći, u kojem vam javljaju da se vašem djetetu nešto dogodilo, započinje ono što ova knjiga naziva ‘najgorom noćnom morom svakog roditelja’.
Abi je samohrana majka koja je netom primila upravo ovakav poziv kakav sam opisala. Njena kći, Olivia, doživjela je nesreću i nalazi se u bolnici. Već samo saznanje o nesreći za Abi predstavlja ogroman šok, a taj šok samo se poveća kada Abi stigne u bolnicu i ondje dozna da je Olivia na životu isključivo zahvaljujući aparatima. A kao da sve to nije dovoljno, Abi dodatno šokira spoznaja da je njena kći, koja pred svojom majkom nikada nije imala tajni, trudna.
Što se dogodilo u noći Olivijine nesreće? Policija istražuje slučaj, ali kao da nitko ondje nije zaista zainteresiran da dozna što se stvarno dogodilo, već su skloniji sve pripisati nesretnom slučaju. Abi u to ne vjeruje, misli da je Oliviju netko ubio, i odlučna je doznati tko je to učinio. A jednom kada zagrebe po površini Olivijina života, otkrit će da kćer nije poznavala baš onoliko dobro koliko je mislila.
Ako postoji neki tip osobe koji ne podnosim, onda su to lažljivci. A u ovoj knjizi apsolutno svi lažu. Mreža laži koju su likovi ovdje ispleli – neki da bi zaštitili svoju obitelj, neki da bi pomogli svojoj karijeri, neki jer nisu htjeli istinom nekoga povrijediti, a neki zbog nekih drugih, sebičnih ciljeva – razgranata je i ogromna, i razaznati niti istine u svemu tome nije nimalo lak zadatak.
Autorica tu istinu ne skriva od čitatelja, nama je posve očigledno tko tu što skriva i zašto, no ono što je na čitatelju da propituje i pokušava otkriti je to kako su svi ovi likovi i njihove tajne međusobno povezani i kako su sve njihove laži dovele do toga da jedna djevojka nastrada. Da su svi jednostavno rekli drugima istinu, koliko god ona za neke bila bolna, ništa se od svega ovoga ne bi dogodilo. Možda je to pouka cijele priče: uvijek govori istinu. Ne postoji opravdanje za laž, čak i kad imaš najbolje namjere – netko će uvijek nastradati.
Naoko triler, ovaj roman dubinski propituje obiteljske odnose, posebno odnos majke i kćeri. U tom su smislu svi odnosi i likovi ovdje vrlo realno opisani, zbog čega priču pratite pomalo kao da se događa u vašem susjedstvu. Priča je ispričana kroz dva lika: Abi i Oliviju, radnjom skačući iz sadašnjosti u prošlost, čime malo-pomalo slažemo slagalicu okolnosti koje su dovele do Olivijine nesreće, pokušavajući doznati kada je nastupio taj presudan trenutak koji je presudio Oliviji i tko je bio taj tko je to učinio.
Roman je napet i zanimljiv, i na dijelovima vrlo emotivan, što me iznenadilo. Nekako ne očekujete takvu emotivnost u trilerima. Tajne iz prošlosti, povezane s osobnim tragedijama likova, istovremeno su ono što te likove sputava, ali i ono pomoću čega mogu pronaći iskupljenje i nastaviti dalje. Sve se to sjajno vidi upravo na Abi, koja se kroz priču mijenja i sazrijeva na načine na koje u početku zasigurno nije mislila da je moguće da se to njoj dogodi.
Više obiteljska drama no pravi punokrvni triler, ovaj roman ima nešto od oba ova žanra: napetost i misteriju trilera, emocije i istraživanje ljudskih karaktera obiteljske drame. Kraj, koji će donijeti sve odgovore na sva pitanja, gorko je sladak: vrlo je emotivan, tragičan, ali uz prstohvat nade da će sve biti bolje. Čak i ako mislite da ste tvrd orah, možda će vam zatrebati maramica.
Izvor: Učitaj se