RECENZIJA Marija Zorić, S police

Teška se priča krije iza ovih korica… o ubojstvu, gubitku, rasizmu, bijesu, iskupljenju.

Dva oca izgubila su sinove. Sinove koji su bili partneri. Sinove koje nisu prihvaćali zbog njihovih ljubavnih izbora. Zbog partnera. Sudbina ih je povezala u ovom brutalnom gubitku i dala im šansu da promijene svoja gledišta. Da se na neki način iskupe. Za sve propuštene godine, za sve pokušaje popravljanja djeteta, pokušaje mijenjanja čovjeka koji je samo ono što jest.

Jednostavno je pretpostavio da će vrijeme otopiti ledenjak između njih i da će obojica doživjeti neku vrstu prosvjetljenja. No vrijeme je bilo poput rijeke satkane od žive. Klizilo mu je kroz prste, čak i kada bi se činilo da ga čvrsto drži. Dvadeset se prometnulo u četrdeset. Zima se pretvorila u proljeće, a on je u tren oka postao starac koji pokapa sina i pita se kamo ga je dovraga ta rijeka odnijela.

Ike i Buddy Lee krenu u pustolovinu života. Traže pravdu. Za svoju djecu. Za sinove koji su prerano završili pod zemljom.

Ike, uvjeren da policija ne poduzima ništa jer je njegov sin crnac, a Buddy Lee zbog njihove istospolne veze. Zbog toga su zasukali rukave i pretvorili se u prave detektive. Samo što ovim detektivima nasilje, zatvor i krv nisu toliko strani. Oni su itekako spremni na to. I to ne samo u obliku traga nego su spremni biti i počinitelji.

Samo kako bi pravda bila na snazi. Onakva kakvu oni žele.

Ali čeka ih prava borba. Odgovorni za ovaj zločin jako su moćni, zločesti i bogati ljudi. Okruženi bandom. Bit će ovo prilično velik izazov koji će ostaviti brojne posljedice.

Brojna otkrića, likovi koji kriju svoje patnje, rane, životne priče koje djeluju prilično realno jer živimo u svijetu kakvom živimo.

Teška, teška priča… za sve roditelje. Za sve one koji imaju obitelj i koji se boje za nekog bližnjeg, ova će knjiga biti samo dodatan podsjetnik koliko se trebamo voljeti. Držati skupa. Prihvaćati jedni druge.

Biti si vjetar u leđa, a ne kamen spoticanja. Razgovarati, razumjeti, osluškivati u teškim danima, zagrliti, poljubiti.

Jer će nekada možda biti prekasno. A to ne smijemo dopustiti.

Grlo mu je gorjelo. Želudac mu se okretao. Oči kao da su htjele prsnuti, no suze i dalje nisu nadirale. Moj dječače. Moj prelijepi dječače.

Imate moju veliku preporuku.

 

Izvor: S police