RECENZIJA Marija Taraš, Tarashowa
Knjigu “Dječak iz Toskane” sam stavila na TBR listu zbog svoje dugogodišnje želje da posjetim tu talijansku regiju. Nakon što smo obišli sjever zemlje u koji smo se naprosto zaljubili, moja želja da vidim Toskanu je postala još snažnija. Uz to mi se kroz nekoliko preporuka činilo da ima i povijesno umjetničku stranu što je dovoljno da me se kupi. Knjiga je žanrovski spoj misterije putopisa i romanse da upotpuni dojam. Čitatelji koji vole ugodnu misteriju, radnje koje se odvijaju u stranim zemljama, fikciju koja nije strogo određena žanrom će uživati u ovom romanu. Rhys Bowen obično piše misterije i primila je brojne nagrade za serijal Molly Murphy, seriju Lady Georgiana i seriju Constable Evan Evans. Napisala je samostalne romane, uključujući najnoviji In Farleigh Field, također smješten za vrijeme Drugog svjetskog rata, kao i Dječak iz Toskane.
Proza gospođe Bowen jasna je i laka za čitanje. Ovu priču nam priča sa stajališta britanskog lorda Huga Langleya, koji je služio kao borbeni pilot za vrijeme Drugog svjetskog rata u Italiji četrdesetih godina, naizmjenično s njegovom kćerkom Joannom Langley, ženom u kasnim godinama koja 1970-ih pokušava postati pravnica boreći se sa vlastitim traumama. Izbjegava posjećivati svog oca, videći u njemu samo “starog i ogorčenog, suzdržanog, bez želja, kao nekoga tko je odavno digao ruke od života.” On se pak, s druge strane, ne slaže s određenim životnim odlukama koje je njegova kćer donijela.
Prvo poglavlje započinje kad avion pilota izmiče kontroli i nalazi se pred neizbježnim padom. Prilično uzbudljivo i vjerno prikazuje osobnu perspektivu racionalnog čovjeka koji donosi teške odluke pod ekstremnim stresom. To uzbuđenje nestaje sa sljedeća dva poglavlja napisana iz Joannine perspektive dok se ona vraća kući kako bi organizirala očev sprovod. Ta su poglavlja pomalo spora, ali na kraju Joanna pronalazi artefakte koji joj pomažu da vidi oca za čovjeka koji je nekada bio. Kako se njen privatni život na neki način rasut u komadiće, ovi je predmeti tjeraju u Italiju, u fiktivni zaselak San Salvatore, gdje je smještena većina priče, kako bi pokušala sastaviti priču očeva tajnovitog života.
Osjećala sam se slobodnom kao da sam leptir koji se tek riješio svoje čahure.
Rhys Bowen lijepo barata prikazom scenografije, bilježeći atmosferu Toskane toplinom, povrćem, voćnjacima, čak i kuhanjem. Međutim, ponekad se predugo zadržava na ljepoti područja. Na primjer: „Dolje su trgovine bile otvorene prema ulici: mesnica ili delikatesna trgovina s gomilama salame na izlogu, prodavaonica cipela, trgovac vinom s bačvama vani. Iz te središnje ulice vodile su nemoguće uske uličice, neke su visjele s rubljem, a druge s bačvama vina pred vratima. I svugdje su bile svijetle kutije s prozorima prepune pelargonija … ” i tako na više stranica, što bi nekim čitateljima moglo djelovati pomalo zamorno.
Unatoč polaganom početku nakon uzbudljivog otvaranja, uspjela sam se uvući u priču. Bowen vješto isprepliće pripovijesti Huga i Joanne tako da čitatelji osjećaju korak ispred stvarne misterije, uključujući dječaka iz naslova, ali nikada nisu korak ispred putanja likova. Što nije loš potez, i unatoč povremeno prebogatom karakterizacijom (mlada majka koja doji dijete “sjajnom okruglom dojkom”, neugledni seoski muškarci, gostioničarka s nepreglednim zalihama biskota i svježeg povrća, uštirkana ravnateljica), i dalje vam je stalo do onog što se dalje događa dok pokušavate otkriti tko bi to dijete moglo biti. I vjerojatno ćete se prevariti, ali to ćete otkriti i prije kraja – a i tada će vam neka pitanja ostati visiti u zraku.
Kako je knjiga odmicala, pitala sam se planira li Rhys Bowen možda napisati jedan ili više budućih romana s Joannom Langley u glavnoj ulozi. Jedan od najugodnijih aspekata Toskanskog djeteta uključuje Joannin brzo, ali autentično prihvaćanje svoje talijanske zajednice. Bilo da odluči ostati ili otići, a u svakom slučaju, mogla bi nastaviti rješavati misterije. Ostavljanje knjige odnosno radnje na neki način otvorene, a opet tako toplo cjelovite također nije nimalo loš potez. Do trenutka kada shvatite što su Hugo i Sofia učinili, bit ćete gladni toskanske gozbe. Dodajte kruh, masline i vino. Oh, i primjerak Toskanskog djeteta….
Izvor: Tarashowa