RECENZIJA Marija Stanić, S police
Glasine kolaju. Možda i brže nego što bi trebale! Malenim gradom se proširila priča kako se upravo tamo krije strašna ubojica. Žena koja je kao klinka ubila petogodišnjeg dječaka. Kažu da je dobila novi identitet i da živi potpuno normalno. Da se kreće ulicom pored svih nas dok mi nemamo blage ideje da se upravo ubojica prošetala pored nas. Priča se i da ima kći…
Tko je ona? Zar nije opasno biti u blizini tog čudovišta? Ne bi li trebali držati oči širom otvorene, u svako doba dana i noći?
Joanna je samohrana majka koja se friško doselila upravo u taj mali gradić. A ona je i ta koja je proširila glasinu o Sally McGowan. Nije htjela da to postane trač. Samo je željela da njen sin konačno pronađe prijatelje, da ju majke primijete.
Potaknuta idejom svog partnera kako bi bilo lijepo da žive skupa, da on pokuša napisati knjigu o ženi koja je usmrtila tog dječaka, Jo krene njuškati. Nećka se između ideje da nije trebala širiti tračeve i činjenice da bi se u tom gradu uistinu mogla skrivati ubojica.
Kada svi optuže jadnu ženu koja drži simpatičnu trgovinu, samo zato što fizički možda malo liči na mutne fotografije Sally iz mladosti i zato što ima iste inicijale kao ona, Joanna se osjeća krivom. Uvjerena je da to nije Sally, a ne zna kako to dokazati ljudima.
Kako vrijeme odmiče, Joanna počinje sumnjati u sve. Nije više sigurna da je Karenin odlazak s njenim sinom bio samo pokušaj pomoći kao niti da Kay ne mulja oko svoje obitelji i prošlosti. A tek Liz koju je nemoguće uloviti?
Sve je tako prokleto čudno. Jedina na koju se može osloniti je vlastita majka. Ali i ona se razboli pa je prisiljena vjerovati i biti bliska s drugim ljudima iako joj se to ne sviđa.
A kada se školska fotografija pretvori u horor, kada na Twitteru osvane čudan profil kao i prijeteće poruke, strah proradi. Paranoja se rađa. Jer netko zapravo i je ubojica!
Autorica nam je kroz isječke iz novina i radnju iz ugla Jo, kao i kratke ulomke ubojice dala prilično napetu atmosferu. Nismo više znali kome vjerovati. Bili smo zbunjeni više nego i sama Joanna. Laži, spletke, sumnjivi detalji, sve je vodilo na čak tri strane. Ali prava istina daleko je od toga. Prava istina skrila se u najmanje očekivanom kutku.
Na neke smo ljude spremni pokazati prstom u svakom trenutku dok smo za one druge spremni garantirati kako su nevini. Ali ljudi često znaju nositi masku. Toliko dobru da ne vidimo ništa osim nje. Čak i ako se pojave sumnjive stvari lako ih zaguramo pod tepih i držimo se one lijepe, pozitivne strane kod tih ljudi. Jer nema šanse da su oni zli? Zar ne?
Ili su ipak baš takvi najopasniji? ?
Glasine će vas zasigurno zbuniti, zaintrigirati i nasamariti. Tako to i biva s tračevima, zar ne? Često su lažni, često su usmjereni na krive osobe i mažu nam oči. Uvlače nas u spletke i loše misli. Zbog toga ih se trebamo čuvati, kao i onih koji nam umiljato tepaju.
Izvor: S police