RECENZIJA Mala od knjiga

Svi smo mi puni zla. Meni je ovaj svijet čisto zlo, moje osobno zlo samo je izašlo na vidjelo. U svima postoji to zlo i jako ga je lako izvući na vidjelo.
(Aileen Wournos, str. 48.)

Mjesto zločina = Profil zla (iz Predgovora)

Mjesto zločina podcast je koji vode Filip Georgiev-Štimec i Katia Kozina. U tom se true crime podcastu bave serijskim ubojicama te pričaju o najmračnijim stranama ljudske prirode. Ova zbirka skup je na poseban način ispripovijedanih biografija najpoznatijih serijskih ubojica, među kojima su Ed Kemper, Aileen Wournos (sigurno se sjećate filma Čudovište u kojem je glavnu ulogu, ovjenčanu Oscarom, osvojila Charlize Theron), William Bonin, David Berkowitz (poznatiji kao Son of Sam) te, vjerovali ili ne, Ivan Milat, australski Hrvat za kojeg se rado pravimo da nije naše gore list.

Autori kažu da je Profil zla nastao kako bi nam pružio uvid kompleksnost ljudske psihe. Nitko se, kažu, ne rađa kao manijakalni ubojica ili silovatelj. Njih čine skup trauma, fizičko, psihičko ili seksualno zlostavljanje (nerijetko, nažalost, i sve to zajedno) te na kraju, mnoge veoma, veoma loše odluke. Ova nam knjiga ne služi kako bismo suosjećali sa zločincima, već kako bismo razumjeli što se sve mora dogoditi kako bi osoba pukla i skrenula s puta.

Danny je, kao i brojni drugi serijski ubojice, u prvih nekoliko godina života snažno udario glavom o betonske stube, što je moglo staviti trajne posljedice na njegovom mozgu. (Danny Rolling, str. 136.)

Filip i Katia pokušavaju proniknuti u korijene zla i analizirati, poštujući svaku tragediju i sve žrtve, kako pojedinac završi na putu mraka, sijući nesreću, jad i užase svuda oko sebe.

Majka… i otac… imali su skladan brak te je Aileen odrasla u obitelji punoj podrške i ljubavi. Ako ste povjerovali u istinitost prošle rečenice, možda true crime nije žanr za vas, jer horore iz njezinog djetinjstva ne bismo poželjeli ni najgorim neprijateljima. (Aileen Wournos, str. 31.)

Profil zla

Kako običan čovjek postaje čudovište?

Što se u njemu mora slomiti?

Autori zbirke Profil zla pokušavaju nam dati odgovore na ta pitanja raščlanjujući živote deset najpoznatijih serijskih ubojica. Ako vam mnogi nisu poznati, ne brinite, zahvalite Bogu na tome. Ni meni većina nije bila poznata (Hvala Bogu!), znala sam samo za Aileen Wournos i Samova sina. Nakon čitanja, vjerujte mi, većinu nikada neću zaboraviti.

Izmjenjujući kratka poglavlja, od njihova rođenja do uhićenja i/ili smrti, autorski nas dvojac vodi životima čudovišta koji su unesrećili mnoge. Ljudi su to koji su, nakon užasnih, traumatičnih djetinjstva umjesto na put izlječenja, odlučili krenuti putem tame i uništenja.

Ovaj put naučio je lekciju koju većina naših subjekata, nažalost, naposljetku nauči – bolje je ako ne ostaviš svjedoke. (William Bonin, str. 59.)

Moram priznati, na početku svake nove priče sažalijevala sam ono što će kasnije postati ubojica. Priče o njihovim djetinjstvima lede krv u žilama jednako kao i ono što su kasnije činili drugima. Priče su to o fizičkom, psihičkom i seksualnom zlostavljanju, zanemarivanju, kažnjavanju, sve jedan užas veći od drugoga. Jako mi se sviđa što autori to ne koriste kako bi opravdali ubojice, oni sam samo podastiru sve dostupne informacije kako bismo sami formirali svoje stavove. Kažem, isprva mi ih je bilo žao. Kasnije, kad učine jedan krivi izbor za drugim, žao mi je bilo isključivo njihovih žrtava. Nevinih ljudi, nažalost vrlo često djece, koji su se tu slučajno našli i – ništa ne sluteći, ukrstili svoj život s osobom koja će im ga oduzeti.

Stil pisanja – nisam sigurna

Obožavala sam Profil zla od prve stranice! Ipak, dala sam mu ocjenu 4,5 jer jednostavno nisam sigurna sviđa li mi se stil pisanja… Iako autori na početku kažu kako su koristili humor kako bi ublažili užase koji se prelijevaju sa stranice na stranicu, nisam sto posto sigurna funkcionira li mi to… Ponekad mi je taj humor bio malo previše…

Osim toga, valjda kako svi imamo drugačiji smisao za humor, pola fora nije mi uopće bilo smiješno. Uglavnom, vidjet ćete kako su stranice oblikovanje kao neka vrsta dnevnika ili dosjea o određenom ubojici (slika dolje). Uz rubove stranica često su načrčkana zapažanja autora koja mi nisu potpuno legla i nekad su mi se činila mrvičicu „too much“. Ali eto, možda to vama bude simpatično i uz duhovite bilješke lakše progutate gorku pilulu zvjerstava koje subjekti čine.

• „Ajme, pa zašto nije to prijavio, mogao je spasiti toliko života“, čujemo kako pitate ovu knjigu. Knjiga vam ne može odgovoriti! Ali mi možemo. NARAVNO da je podnio prijavu, no kao što možete pogoditi, policija ju je spremila u ladicu…
  (Ivan Milat, str. 88.)

NAJVEĆA preporuka

Zašto preporuka – pitate se, i to NAJVEĆA, a nije mi sjeo način pisanja?

Ekipa, Profil zla jedno je od najvećih knjiških osvježenja i iznenađenja ove godine! Zbirka je toliko zanimljiva, neobična, edukativna!

 

Izvor: Mala od knjiga