RECENZIJA Maja Posejpal Gelemanović, Knjigoljupka
Mallory Quinn liječena je ovisnica, napustila je kliniku za rehabilitaciju i prihvaća posao dadilje poprilično neobičnog petogodišnjeg dječaka Teddyja. Život Teda, Caroline i Teddyja izgleda savršeno, a Mallory se jako brzo uklapa u obitelj i sprijateljuje s Teddyjem. Teddy nigdje ne ide bez svoje bilježnice i olovke i stalno nešto crtkara. Međutim, njegovi crteži s vremenom postaju sve zlokobniji, strašniji, a ono što on crta izgleda kao nešto što dječak njegove dobi nikad ne bi mogao nacrtati. Mallory posumnja da s Teddyjem nešto nije u redu, ali njegova majka Caroline ne misli da je to istina. Ono što se počinje događati u kući obitelji Maxwell sve je samo ne normalno, a Mallory će pokušati svim silama doći do prave istine. Međutim, hoće li ju to koštati posla ili čak nečega više?!
”Teddyja očito ništa ne muči. Doima se sretno kao i svako drugo dijete. No dobro – izmislio je prijateljicu s kojom igra čudne igre, pa što sad?”
Kakva priča, kakav zaplet, a onda i rasplet! Ja sam od početka bila toliko obuzeta pričom, jednom kad sam počela s čitanjem, nisam prestajala i zato je knjiga planula u manje od 24 sata. Doslovno sam progutala ovu priču i ostala oduševljena koliko me zaokupila i koliko sam uživala u čitanju, bez obzira na jezu koja me prolazila čitajući ju. Dugo me neka knjiga nije ovako osvojila u tako kratkom roku. 
”Shvatim da sam od njega očekivala objašnjenje nečega što ne razumije. Objašnjenje nečega nemogućega. Uhvati me za ruku i vidim da su mu prstići crni od grafita. Čvrsto ga zagrlim, smirujući ga i govoreći mu da će sve biti u redu. Ali nisam sigurna u to. Jer znam da je Teddy ljevoruk.”
Iako je Teddy prema nekim odrednicama horor, ja bih ovu knjigu svrstala više u triler, iako ima i elemente horora (npr. nadnaravno u priči). Zapravo je jedan dobar miks dva odlična žanra i mene je skroz oduševila. Iako sam posumnjala na neke stvari, ipak me rasplet malo oborio s nogu, nisam očekivala baš takav rasplet priče. Ono što je u svemu tome još poboljšalo dojam čitanja i približilo mi ugođaj same priče su upravo ilustracije koje prate priču i koje nam daju neke tragove o tome što se dogodilo i što je uzrok svom zlu koje se događa obitelji. Ilustracije potpisuju Will Stachle i Doogie Horner i vjerujte mi, oduševit će vas. Ostavljam vam i nekoliko ilustracija ovdje, možda vas dodatno nagovorim na čitanje ove knjige.
Ono što vam svakako moram reći, to je da Teddyja morate čitati. Mene je hvatala jeza cijelo vrijeme, crteži koji se nalaze u knjizi samo su pojačavali taj ugođaj, a cjelokupni dojam o knjizi na kraju je bio odličan. Obavezno čitajte, moju preporuku imate! Slistit ćete ju u jednome danu kao i ja.
Do sljedeće recenzije,
pozdrav od vaše Knjigoljupke! 
Izvor: Knjigoljupka