RECENZIJA Maja Posejpal Gelemanović, Knjigoljupka
Mallory Quinn liječena je ovisnica, napustila je kliniku za rehabilitaciju i prihvaća posao dadilje poprilično neobičnog petogodišnjeg dječaka Teddyja. Život Teda, Caroline i Teddyja izgleda savršeno, a Mallory se jako brzo uklapa u obitelj i sprijateljuje s Teddyjem. Teddy nigdje ne ide bez svoje bilježnice i olovke i stalno nešto crtkara. Međutim, njegovi crteži s vremenom postaju sve zlokobniji, strašniji, a ono što on crta izgleda kao nešto što dječak njegove dobi nikad ne bi mogao nacrtati. Mallory posumnja da s Teddyjem nešto nije u redu, ali njegova majka Caroline ne misli da je to istina. Ono što se počinje događati u kući obitelji Maxwell sve je samo ne normalno, a Mallory će pokušati svim silama doći do prave istine. Međutim, hoće li ju to koštati posla ili čak nečega više?!
”Teddyja očito ništa ne muči. Doima se sretno kao i svako drugo dijete. No dobro – izmislio je prijateljicu s kojom igra čudne igre, pa što sad?”
Kakva priča, kakav zaplet, a onda i rasplet! Ja sam od početka bila toliko obuzeta pričom, jednom kad sam počela s čitanjem, nisam prestajala i zato je knjiga planula u manje od 24 sata. Doslovno sam progutala ovu priču i ostala oduševljena koliko me zaokupila i koliko sam uživala u čitanju, bez obzira na jezu koja me prolazila čitajući ju. Dugo me neka knjiga nije ovako osvojila u tako kratkom roku.
”Shvatim da sam od njega očekivala objašnjenje nečega što ne razumije. Objašnjenje nečega nemogućega. Uhvati me za ruku i vidim da su mu prstići crni od grafita. Čvrsto ga zagrlim, smirujući ga i govoreći mu da će sve biti u redu. Ali nisam sigurna u to. Jer znam da je Teddy ljevoruk.”
Iako je Teddy prema nekim odrednicama horor, ja bih ovu knjigu svrstala više u triler, iako ima i elemente horora (npr. nadnaravno u priči). Zapravo je jedan dobar miks dva odlična žanra i mene je skroz oduševila. Iako sam posumnjala na neke stvari, ipak me rasplet malo oborio s nogu, nisam očekivala baš takav rasplet priče. Ono što je u svemu tome još poboljšalo dojam čitanja i približilo mi ugođaj same priče su upravo ilustracije koje prate priču i koje nam daju neke tragove o tome što se dogodilo i što je uzrok svom zlu koje se događa obitelji. Ilustracije potpisuju Will Stachle i Doogie Horner i vjerujte mi, oduševit će vas. Ostavljam vam i nekoliko ilustracija ovdje, možda vas dodatno nagovorim na čitanje ove knjige.
![](https://knjigoljupka.files.wordpress.com/2023/02/img_20230213_123640.jpg?w=768)
![](https://knjigoljupka.files.wordpress.com/2023/02/img_20230213_123652.jpg?w=768)
![](https://knjigoljupka.files.wordpress.com/2023/02/img_20230213_123759.jpg?w=768)
Ono što vam svakako moram reći, to je da Teddyja morate čitati. Mene je hvatala jeza cijelo vrijeme, crteži koji se nalaze u knjizi samo su pojačavali taj ugođaj, a cjelokupni dojam o knjizi na kraju je bio odličan. Obavezno čitajte, moju preporuku imate! Slistit ćete ju u jednome danu kao i ja.
Do sljedeće recenzije,
pozdrav od vaše Knjigoljupke!
Izvor: Knjigoljupka