RECENZIJA Maja Posejpal Gelemanović, Knjigoljupka

”Još jedna priča o hrabrima, onima koji se nisu ustručavali suprotstaviti zakonima nacista. Ovo je više od priče o njima, ovo je priča o knjigama i moći koje one posjeduju.”

Godina je 1939. Odile Souchet odlazi na razgovor za posao u Američku knjižnicu u Parizu i kao velika ljubiteljica knjiga i upravo ove knjižnice, sanja o poslu ondje i radu s knjigama. Ondje naposljetku dobiva posao, zaljubljuje se u Paula, zgodnog policajca, međutim rat mijenja sve i život kakav su Parižani prije znali mijenja se iz temelja. Svaki dio života postaje sasvim drukčiji, a knjižnica i njeni zaposlenici susreću se s promjenama, zakonima i zabranama kojima će se suprotstavljati potiho, na svoj način, čuvajući knjige i šireći ljubav prema njima noseći ih svojim članovima knjižnice na čuvanje.

Autorica nam osim priče o Odile, donosi i priču o tinejdžerici Lily, koja živi preko puta sada starije Odile u SAD-u (1983. godine). Lily jednoga dana dobije zadatak da napiše rad o nekoj od zemalja te se odluči na Francusku. Izabravši Francusku, odluči tražiti pomoć Odile te počinje otkrivati kako je njen život izgledao tijekom Drugog svjetskog rata i kako je bilo raditi u knjižnici koja se susretala s teškim problemima i zabranama nacista. Lily pritom otkriva sve o odnosima Odile s njenim roditeljima, njenome bratu Remyju, najboljoj prijateljici Margaret, prvoj ljubavi Paulu i zanima ju svaki detalj njenoga života dok jednoga dana ne uništi odnos koji su njih dvije gradile glupom pogreškom i zabadanjem nosa gdje mu nije mjesto.

”Dok sam udisala najbolji miris na svijetu – mješavina mahovinastog mirisa ustajalih knjiga i onog svježeg novinskih stranica – osjećala sam se kao kod kuće.”

”Ljudi su čudni, ne znaju što da kažu ili naprave. Nemoj im to zamjeriti. Nikad ne znaš što im je u srcu.”

Odile je lik žene koji će vam vrlo brzo prirasti srcu. Odile je mlada, hrabra, puna volje i optimizma te osoba koja ne odustaje tako lako. Meni će definitivno ostati u lijepom sjećanju i ovu ću knjigu uvijek preporučiti na čitanje, jer me oduševila. Možda sam ja i malo subjektivna, jer je ovo tip knjiga koje inače obožavam čitati, ali mislim da je ova priča vrijedna čitanja. Ovo je više od knjige o hrabrim ljudima koji su se suprotstavili režimu, ovo je knjiga o knjigama i što one znače i koliku moć zapravo imaju. Knjige spajaju ljude, održavaju prijateljstva, bore se, održavaju kulture, centar su kulture svih nacija svijeta.

”Naučila sam da ljubav nije strpljiva, da nije dobrostiva. Ljubav je uvjetna. Oni koji su ti najbliži mogu ti okrenuti leđa zbog neke sitnice. Možeš se osloniti jedino na sebe. Tako je rasla moja strast prema čitanju; knjige te ne mogu iznevjeriti.”

”Paul me poljubio u ruke, u obraze, u usta. Željela sam još. Željela sam osjetiti njegovu kožu na svojoj, željela sam da nam se tijela isprepletu. Ljubljenje je bio prolog prekrasne knjige, koju sam htjela pročitati do kraja.”

Pariška knjižnica s pravom je jedna od mojih najdražih knjiga ove godine i definitivno se smješta visoko na listu najdražih knjiga na temu Drugoga svjetskoga rata, koje obožavam čitati. Ovo je priča o hrabrosti, hrabrosti ”običnih” ljudi koji su se suprotstavili režimu nacizma na posve neuobičajen način, potajno noseći knjige na čitanje svojim članovima Židovima, kojima je život promijenjen na svakome području života pa tako i u ovome. Knjige su se zabranjivale, spaljivale, uništavale i sve je to bilo legalno. Ipak, postojali su ljudi kao ovi zaposlenici Američke knjižnice u Parizu koji su knjige čuvali kao relikvije, borili se potiho čuvajući ih i na taj način pružali otpor režimu.

”Jer ništa drugo nema tu čarobnu sposobnost da pomogne drugome vidjeti tuđim očima. Knjižnica je most između kultura, načinjen od knjiga.”

”Knjižnice su pluća (…), a knjige svjež zrak koji se udiše kako bi srce nastavilo kucati, kako bi mozak nastavio zamišljati, kako bi nada i dalje postojala.”

Autorica knjige Janet Skeslien Charles je radeći u Američkoj knjižnici u Parizu pronašla inspiraciju za ovaj roman, stvarni ljudi poslužili su joj kao glavni likovi romana te je na prekrasan način oslikala njihov život i zauvijek ih utisnula u naša srca. Odile, Borisa, gospođu Reeder, Margaret, Malecku nećete zaboraviti tako lako i shvatit ćete, kao ljubitelji knjiga, da drugog izbora nisu niti imali i da je sve što su radili bilo jedino ispravno u onome svijetu crnila.

Ako još niste, ja vam od srca preporučam ovaj prekrasan roman, što prije ga uzmite u ruke i pročitajte.

Do sljedeće recenzije,

pozdrav od vaše Knjigoljupke! 

 

Izvor: Knjigoljupka