RECENZIJA Maja Posejpal Gelemanović, Knjigoljupka
12. lipnja 2013. Edward, njegovi roditelji i brat Jordan sjedaju na let za Los Angeles. Oko Edwarda se nalazi još 138 putnika, svaki sa svojom životnom pričom. Zrakoplov se ruši, a Edward je jedini preživjeli. On će postati tema svih televizijskih programa, novinari će htjeti saznati više o njemu i njegovu životu, a Edwardov jedini plan bio je pronaći smisao života nakon smrti njegove obitelji. Kako živjeti nakon svega i kako pronaći smisao u življenju kad izgubiš ono najvrijednije što imaš?! Kako nastaviti kao da se ništa nije dogodilo, a dogodilo ti se ono najgore?! Edward će u tome pronalaženju imati pomoć, a život mu nakon nesreće više nikad neće biti isti. Međutim, kako bi i mogao biti kad postaneš neka sasvim druga osoba?
U romanu ćemo upoznati neke od putnike aviona, suosjećat ćemo s njima i proživjeti one zadnje sate leta skupa s njima, jer nas autorica u romanu vraća i na posljednje sate leta i opisuje nam događaje prije pada aviona. Svaki od njih ima svoju priču, vodi svoj život, a naposljetku svi odlaze skupa na najgori mogući način, bez mogućnosti opraštanja od najmilijih, ostavivši obitelji, ljubavi i prijatelje same i neutješne. Osobno mi se jako svidjelo što smo osim Edwardova života nakon pada leta, uspjeli doživjeti i ostale putnike i ljude koje su ostavili iza sebe. Na trenutke je bilo teško čitati o sudbinama svih, međutim baš zbog toga cijela stvar se činila još stvarnijom i realnijom.
”Vidi Jordana pokraj sebe u zrakoplovu i zna da je najmanji, najsitniji razlog zbog kojeg više nikad neće putovati zrakoplovom to što posljednje zrakoplovno sjedalo na kojem će u životu sjediti mora biti ono pokraj njegova brata.”
Autorica je ovom pričom osvojila srca diljem svijeta, a inspiraciju za pisanje knjige pronašla je u padu aviona 2010. godine u Libiji, u kojem je jedini preživjeli bio devetogodišnji dječak iz Nizozemske. Ona je u tome dječaku pronašla ono nešto što ju je potaklo da ispriča priču na svoj način i tako da dječaku priliku za život nakon nesreće. Svi su tada pratili toga dječaka, a autorica je samo razmišljala o njemu i tome kako će on nakon svega izaći iz bolnice bez mame, tate i brata i živjeti svoj život dalje. Ponukana tim razmišljanjima, kao majka dvojice dječaka, Ann Napolitano napisala je roman koji osvaja ljude i slama i sastavlja naša srca u jednom dahu.
”Edwarde, to što se dogodilo utisnuto je u tvoje kosti. Živi pod tvojom kožom. Neće nestati. To je do tebe i bit će dio tebe svakog trenutka, sve do tvoje smrti. Od trenutka kad smo se upoznali učiš živjeti s time.”
Doista nije čudo što je ova knjiga proglašena najboljom knjigom 2020. godine, a ja sam iskreno zahvalna Mozaiku što nam je ovu predivnu priču o životu nakon strašne tragedije donio ovako brzo. Ova priča natjerat će vas da cijenite svoj život i one male stvari u životu svaki dan. Ono što je uistinu bitno jest živa i zdrava glava te ljudi koji vas okružuju i čine sretnima, bila to obitelj ili potpuni neznanci. Ako još niste, svakako vam toplo preporučam ovu prekrasnu priču o nesreći i životu nakon nje. Kako nastaviti dalje, zna Edward i vjerujte mi, zadivit će vas snaga onoga mladića nakon svega što je prošao. Stoga, brzo knjigu u ruke i pročitajte ju.
Izvor: Knjigoljupka