RECENZIJA Maja Cerjan, Bookworm Maja
Fredrik se budi usred noći obavijen dimom i vatrom u svojoj pitoresknoj kući na otoku čiji je jedini stanovnik. Kuću je vatra progutala u takvoj brzini da su vlasniku ostale samo dvije rasparene čizme. Srećom, na otočiću je kamperica njegove kćeri u koju se on useljava. U mislima iznova proživljava stravu kada je gledao kako kuća njegovih predaka nestaje u hrpi pepela. On je umirovljeni liječnik i za svoje povremene usluge i preglede, sada dobiva protuusluge koje nije ni tražio. Fokusira se na besmislene stvari poput kupnje isključivo švedskih gumenih čizama i jadikovki zbog kineskih proivoda gdje god da dođe.
Na otočić mu redovito pristiže neželjeni gost susjed Janssen, policajci i vatrogasni istražitelj, pa čak i mlada novinarka Lisa u koju se Fredrik odmah po upoznavanju zaljubljuje. Vjeruje da ga policija sumnjiči da je sam podmetnuo požar iz kojeg je spasio tek kopču sa talijanskih cipela. Dugo mu treba da bi se javio kćeri s kojom nije baš blizak, na što ona uskoro stiže na otok. Razlike među njima su duboke poput ponora, a riječi kojima bi komunicirali gotovo i nema.
“U životu sam iza sebe ostavio niz drugima potpuno nepoznatih skrovišta. No nijedno nije bilo tako savršeno kao san.”
U gradu primjećuje promjene kod ljudi, njihovo ponašanje, njihove poglede i traži odgovore na neizgovorena pitanja. Fredrik počinje sumnjati u sve, pa čak i u vlastiti razum. Jer tko bi zapravo želio ubiti tog umirovljenog doktora? I zašto? Što se skriva u crnim noćima na tom kamenitom otoku?
Sjećam se da sam čitala Talijanske cipele kao prvu knjigu Henninga Mankella. I sjećam se da mi se svidjela. Rado sam pratila slučajeve Kurta Wallandera, a gledala sam i seriju snimljenu prema knjigama. Nekako mi je Henning prirastao srcu, a njegov stil je tipičan skandinavski- surov i brutalan, inteligentno napisano i vrhunski osmišljeno. Ova knjiga mi je bila zapravo vrlo zanimljiva iako ne spada u serijal o Wallanderu.
“U mojoj kamp-prikolici nije bilo Boga. Možda je noću lutao uokolo po otoku? Možda je spavao u brodskom spremištu? Ovamo unutra nikada ga ne bih pustio. Čak ni kada bi se vani smrzavao. U kontaktu s bogovima počeo bih se ponašati neljudski.”
Svidjela mi se tmurna i konfuzna atmosfera, sveprožimajuća melankolija i radnja koja tjera hladnoću u kosti baš poput vjetra koji šiba s mora. Likove smo već upoznali u Talijanskim cipelama, u ovoj knjizi su se u potpunosti razvili, a svoje sudbine i priče učvrstili. Vidimo i taj osjećaj da glavni akter ove priče polako gubi vjeru u samoga sebe, traži prisnost koju ne nalazi među hladnim i rezerviranim ljudima koji ga okružuju. A čitatelj je polako upleten u mrežu laži, zamjeranja i straha kroz prizmu Fredrika.
Izvor: Bookworm Maja