RECENZIJA Maja Cerjan, Bookworm Maja
Najveći strah svakog roditelja je to da njegovo dijete ne oboli. Onaj tihi glasić koji govori da je nešto poput zdravlja tako krhko. Bolest djeteta- tema o kojoj se ne govori zbog težine samog pojma.
Pip i Max su roditelji trogodišnjeg Dylana, malog, slatkog dječačića koji se oporavlja od operacije tumora na mozgu. To je dijete koje ovisi o aparatima koji ga održavaju na životu, a istodobno je potpuno nesvjestan okoline i bez mogućnosti pokretanja ekstremiteta.
“Želim je zadržati zauvijek, ali oboje se odmičemo jedno od drugoga jer od danas to neće biti tako. Nema kuće, nema djeteta. Nema nas.”
Pip se potpuno posvetila brizi za dijete, i svaki slobodan trenutak provodi uz Dylanov krevetić na intenzivnoj njezi. Njezina požrtvovnost i spremnost da prihvati i druge roditelje, čija djeca su na intenzivnoj, čini ju zaista posebnom i impresivnom osobom. Osobom koja je spremna na sve da njezino dijete ne bi patilo.
Max je poslovan čovjek koji dane provodi na putu i u hotelima, na konferencijama. Pokušava zaraditi čim više novaca da bi njegov dječak imao prikladnu skrb i liječenje. Naizgled grub i bezosjećajan, Max je iznutra olupina čovjeka kakav bi trebao biti.
Leila je doktorica koja brine o mališanima na intenzivnoj. Njezin posao nije posao, njoj je to život. Njezin pacijent je Dylan, a razmišljanje o tom malom dječaku joj slama srce.
S vremenom nalazi prikažu da Dylan prolazi kroz remisiju i da se tumor vratio. Leila predlaže da se dječaka pusti na palijativnu skrb i da čim kvalitetnije živi to malo života što ima pred sobom. Pip se slaže s njom, međutim, Max ne. On želi tražiti liječenje i pomoć u Americi. Sud odlučuje umjesto njih. Obitelj se razara, a mi pratimo dva moguća scenarija budućnosti tih supružnika.
Ovo je knjiga koju sam čitala sa strepnjom u srcu. Tematika je toliko teška i bolna, a riječi koje izviru sa stranica pogađaju svaku notu tužaljke koja nastaje usljed čitanja ovako nečeg.
“Ne mogu zadržati oba života, mogu živjeti samo ovaj koji živim.”
Autorica sjajno barata medicinskim terminima i vidi se da je uložila puno vremena na istraživanje o bolestima koje se spominju u knjizi. Vrlo rječito i intenzivno napisana knjiga koja oduzima dah.
Moram priznati da nisam tip osobe koja plače na filmove i knjige, ali ova knjiga kao da me ogolila i ogrebla mi srce. Plakala sam kao da sutra ne postoji. Na kraju sam se osjećala izmoždeno i prazno. Trebalo mi je jedno vrijeme da se saberem.
Opisi su realistični, a likovi svakodnevni, sa svim manama i sitnicama koje ljude čine takvima kakvi jesu. Zaista izvanredna knjiga. Knjiga koja te tjera da zagrliš svoje dijete i udahneš miris te dječje čistoće i nepresušnog optimizma.
Ocjena 5/5.
Izvor: Bookworm Maja