RECENZIJA Maja Cerjan, Bookworm Maja
Kada se u predivno, mirno i brižno susjedstvo Oak Knoll doseli imućna bjelačka obitelj Whitman, stvari se promijene. Glava obitelji Brad se vidno razmeće svojim bogatstvom i popularnošću, a njegov najnoviji pothvat na novom imanju za posljedicu ima odumiranje stoljetnog hrasta sa susjedne parcele.
Susjedi su Valerie i njezin sin Xavier Alston-Holt. On nadareni osamnaestogodišnji muzičar koji je upisao prestižan Konzervatorij, a ona strastvena ekologinja i profesorica koja vrlo brzo shvati jačinu boli koju njezin hrast trpi zbog susjedovih radova. Kao crnci odmah su postali meta podrugljivih pogleda Brada Whitmana.
“Zašto ne možemo jedni druge gledati jednostavno kao ljude i udružiti snage, zaboga? Planet umire dok se ljudi svađaju tko je najveći Amerikanac- i tko je uopće Amerikanac.”
Valerie se usprkos pokušaju prijateljevanja sa Whitmanovima ipak odlučuje na tužbu jer su uništili korijenje njezinog hrasta.
Za to vrijeme Xavier i Bradova pokćerka Juniper postaju nešto više. No to je zabranjeno zbog zavjeta čistoće na koji je Juni bila prisiljena godinama ranije.
Uz stalni nadzor, čak i ugradnju GPS-a u njezin auto, Juniper živi gotovo u zatvoru i planira živjeti sa Xavierom kada se jednom riješi pohotnog poočima Brada.
Priča ipak nije tako jednostavna.
Ovo je knjiga koja progovara o mnogim aktualnim problemima današnjice- od rasizma, ekologije, društvenog i financijskog statusa, do odnosa među ljudima.
“Tako to ide. Nismo svi predvidljiva mješavina roditeljskih gena. Nije kao da miješaš tortu i ona svaki put ispadne isto.”
Sam koncept pisanja je vrlo neobičan, ali privlačan zbog toga što više glavnih, pa čak i marginalnih likova prepričava svoje viđenje događaja. Time se stvara dojam filmske scene zbog slikovitih opisa i vrlo razumljivih zapleta.
“Svatko ima nešto. A to nešto povezano je s time što želimo, tko smo i što radimo.”
Kroz neke dijelove osjećala sam nelagodnu jezu koja mi se penjala po leđima, posebice u dijelovima kada Brad pohotno i besramno gleda Juniper i želi ju održati čistom samo za sebe. Osjećala sam se prljavo samo čitajući njegove zamisli i opravdanja samome sebi.
“Ništa nije previše ako ti tako ne odlučiš. I ne možeš donijeti upućenu odluku ako prvo ne pokušaš.”
Sviđa mi se što se Valerie toliko revno borila za hrast koji je bio ozlijeđen, što je suosjećala s njime i željela izboriti pravdu usprkos manjku podrške okoline.
Sviđa mi se ta povezanost i mirnoća među susjedima koja postaje grubo narušena nakon dolaska novih pretencioznih susjeda koji su se odmah odlučili nametnuti kao glavni i narušiti tu ravnotežu u međuljudskim odnosima.
“Knjiga se sastoji samo od papira i tinte, a dok sam bila mala, knjige su mi davale nadu. Bile su mi prijatelji. Uz njih sam stekla dojam da se imam čemu radovati u budućnosti.”
Žalosno je to što i u 21. stoljeću ljudi razmišljaju o užasima poput diskriminacije prema boji kože ili financijskom statusu, što su spremni nekoga poniziti samo iz razloga jer je samohrani roditelj, a ne pitaju se kako je došlo do toga. Dapače, ne libe se izvrtati istinu i ponižavati ljude na osnovi laži.
Knjiga je predivna. Definitivno mi je na samome vrhu najboljih knjiga ove godine. Korice su lijepe, ali skrivaju dubinu priče. A priča je dirljiva i vrhunska.
Likovi su u stvari normalni ljudi koje susrećemo svaki dan. Sa svim njihovim vrlinama i manama. Neki neiskvareni, koji ne vide izlaz iz situacije, ne žele drugima zlo pa isto učine sami sebi. Neki koji na putu prema vrhu i svojoj koristi uništavaju sve. I ne mare.
Ocjena 5/5.
Izvor: Bookworm Maja