RECENZIJA Maja Cerjan, Bookworm Maja
Noemi je svestranana, mlada i inteligentna žena koja voli svoju slobodu u svakome segmentu. Iz izrazito bogate je obitelji i njezini izlasci često završavaju u tabloidima. 50-te su godine 20. stoljeća i čini se da su zabave sastavni dio društva.
Da bi otac spriječio sramotu za obitelj zbog razvoda ili suicida sestrične, šalje Noemi njezinoj nedavno udanoj sestrični Catalini koja se u vrlo potresnom pismu obraća obitelji za pomoć. U strahu da se ne desi ono najgore, Noemi pristaje na put.
Stiže iz urbanog i živahnog Ciudad de Mexico u malo mjesto u brdima El Triunfo. Siromašno mjesto, koliko materijalno, toliko i ljudstvom. Jedino što se ističe jeste ogromna i sumorna kuća nazvana Kurija. Zdanje obitelji Doyle u koju se Catalina udala.
” Ljepota privlači ljepotu te zajedno stvaraju novu ljepotu. To je vrsta odabira.”
Noemi odmah isprva obuzima odbojnost prema samoj građevini, a potom i prema njezinim grubim i bezobraznim stanovnicima koji imaju besmislena pravila ponašanja. Shvaća da je Catalina postala zatvorenik u dvorcu.
Obitelj Doyle možda ima ime, no financijski su potpuno uništeni za razliku od same Cataline. Noemi se boji da bi to mogao biti razlog njezinog zatvaranja i ludila. Djelomično je u pravu.
“Svijet je prepun fantastičnih čudesa, zar ne? Čovjek bi mogao cijeli život pretraživati šume i džungle i opet ne bi vidio ni desetinu tajni koje priroda skriva.”
U dvorcu se dešavaju neobične stvari, guši ih plijesan i gljive sa zidova, debeli, iskrzani, kičasti tepisi sa slikama zmija, magla svuda oko njih, tišina koja odjekuje u među tim sumornim zidinama i prošlost. Gruba, surova, krvava prošlost. Duhovi i ružni snovi. Noemi, upravo poput Cataline, polako prestaje nazirati granicu između sna i jave. Sve postaje strava.
Ova knjiga me privukla već samom najavom. Naslov koji zvuči stravično privlačno, a cover oduzima dah. Iskreno, očekivala sam da će se sa stranica ove knjige cijediti krv, da će se šarenilo cvijeća obojati u krvavo crvenu boju, da će poglavlja vrištati u agoniji- no nisu. Ipak, knjiga ima neki duboko poremećeni duh koji prati svaku napisanu misao. Nešto tako crno i paučinasto da se ljepi za misli čitatelja i ne dozvoljava mu da se odmakne od istoga. Nešto što vas prikuje za knjigu. Jer morate doznati što dalje. I onda vas ostavi bez daha surovošću.
“U prašnjavim gradićima diljem zemlje govorili su da se vještice mogu pretvoriti u vatrene kugle i letjeti zrak. Tako su tumačili lutajući plamen, nastao sagorijevanjem prirodnih plinova u močvari. Sad se sjetila toga, kao i svoga sna o zlatnoj ženi.”
Vrlo slikovito napisana knjiga, dojmljiva i nadasve drugačija. Iako podsjeća na nešto što sam čitala davno, a ne mogu iskalkulirati što to. Bilo je to isto nešto tmurno. Nešto od čega sam htjela pobjeći, baš kao što sam se nadala da će Noemi pobjeći u ovoj knjizi.
Likovi su stvarno zanimljivi. Svaki je poseban na svoj način. Neki su otvoreni, vedri, bez dlake na jeziku, žude za pravdom, dok su drugi podmukli, nekako ljigavi i kao da bazde preko stranica knjiga. Bazde na neku trulež.
Zanimljiva knjiga u svakom slučaju.
“Biljka mora pronaći svjetlost, a mi svoj put. Vama je to možda bezobzirno. Meni je prirodno.”
Jedini nedostatak je to što su imena ispremiješana na pojedinim mjestima pa to zbuni čitatelja, no to je posao lektora, a vjerojatno mu je promaklo.
Ocjena 4/5.
Izvor: Bookworm Maja