RECENZIJA Maja Cerjan, Bookworm Maja
Dječak Evan zajedno sa prijateljem Stewijem odlazi iz škole, putem staju u trgovini da kupe sok i čips, Evan kasni na autobus, pa čeka idući na stanici. Prijatelj odlazi kući pješke.
Evan se više ne pojavljuje. Iza njega na autobusnoj stanici ostaje samo prolivena limenka soka.
Strepnja i nemoć pojavljuju se među istražiteljima koji traže dječaka, i roditeljima koji su ga izgubili. Vrijeme prolazi, a Evanu nema ni traga. Slučaj prestaje biti prioritet, a roditelji su na rubu života. Samo istražiteljica Rachel Naylor ne odustaje, pa na svoju ruku nastavlja istragu sa umirovljenim policajcem Ronom. Pomaka nema. Dugo. Sve do dana kada na benzinskoj postaji neznanci pronađu Evana u prtljažniku.
“Da barem noću svi možemo spavati, znajući da smo na sigurnom i da su zli ljudi daleko.”
Evan je olupina djeteta koje je onomad čekalo na autobusnoj postaji. Ne govori, boji se, zaključava se i budi se u vriskovima. Njegovi roditelji zaključuju da će mu bolje biti na selu kod djeda i bake. Evan se tamo sve više opušta i uživa u manjem mjestu, sa manje ljudi. Istraga tapka na mjestu, a dječak se ne može prisiliti na prisjećanje otmice.
“Sjeti se prvih trenutaka s njime u naručju, kako je odjednom osjetila da njezin život ima smisao: voljeti svoga sina i skrbiti za njega. Tijekom godina taj je osjećaj izblijedio; zasjenila ga je čežnja za malo slobodnog vremena, malo vremena za sebe, za karijerom i još nečim u životu osim majčinstva. Sve je to bilo nevažno, sad to jasno vidi.”
Uskoro se dešava ono čega su se svi bojali- otet je još jedan dječak sa gotovo istim modus operandi. Evan ovog puta odlučuje biti hrabar i prisjetiti se vremena provedenog u zatočeništvu. Mučnog i okrutnog. Njegov uvjet je da njegova obitelj ne dozna kroz što je prolazio.
“Dok je bio otet, život im je bio jednostavan. Dani su bili ispunjeni boli i gotovo ničime više. Međutim, bol koju sada odjeća- bol za normalnim dječakom s normalnim izgledima za budućnost- daleko je složenija. Život ide dalje i, želi li da to ipak bude život, a ne puko preživljavanje, mora donijeti neke teške odluke.”
Ovo je neobičan koncept jednog trilera. Svakako nešto drugačiji nego što smo priviknuti. U prvom planu je taj užasnuti dječak, pukom slučajnošću spašen iz ralja otmičara i pedofila, njegov polu-život nakon tog događaja, slamanje jednom sretne obitelji, te dugačak i mučan oporavak.
U drugom planu je teška istraga koju stopiraju zbog sredstava i manjka dokaza, grižnja savjesti istražiteljice, sumanuta potraga i instinktivna zanesenost rješavanju slučaja.
“Silno, silno te volim Matty. Nisam ti to dovoljno često govorila. Osjećaje previše držimo u sebi, zar ne? Volim te neslućenom žestinom od trenutka kad si se rodio. Ali nitko od nas ne živi zauvijek.”
Zaista drugačiji triler, sa zamršenim zapletom i raspletom, sa likovima koji u vama pobuđuju želju da zaštitite one najranjivije i obranite ih od predatora.
Knjiga je u meni izazvala niz emocija koje su se razlijevale poput rijeke- zbog tuge roditelja, boli dječaka, nemoći i želje da se sve vrati na staro. Zbog gubitka voljenih osoba.
“Nikad ne smijemo prestati učiti. Život je poput bazena s morskim psima. Ako morski psi prestanu plivati, uginu. Ako mi prestanemo učiti, potonemo.”
U toku čitanja razmišljala sam kako je knjiga rastegnuta i pomalo naporna, no nakon završetka shvatila sam da je u stvari sve što je napisano u knjizi s razlogom tamo. Ništa nije višak, ništa nije rastegnuto. Sve je onako kako treba biti.
Tužno je to što u svijetu ima toliko zla. Tužno je to kada se djeca vrate poput olupina iz ralja bolesnih pedofila. Još tužnije je što se zaista previše njih uopće ne vrati. A zlo ne nestaje. Uvijek je tu. I možda su ta djeca pronađena, ali nikada više nisu ista.
Ocjena 5/5.
Izvor: Bookworm Maja