Linda napokon uspijeva nagovoriti svoju prijateljicu Oliviu da se opusti od stalnog straha zbog opasnosti koje vrebaju i true crime blogova koje prati pa je zbog njih paranoična. Odvodi ju u ruralan Coffin Creek da bi prisustvovale studentskoj zabavi u šumi.
Olivia se odmah u startu osjeća nesigurno i u strahu prati sve oko sebe. Pažnju joj posebno odvraća automobil koji ih skroz prati u šumovitom predjelu Idahoa u kojem signala nema ni jedna crtica.

Situacija postaje još ozbiljnija i stravičnija kada cure shvate da ih taj automobil zaista prati, a u njemu sjede dva maskirana muškarca. Usprkos pokušajima da pobjegnu, muškarci ih zaustavljaju, napadaju ih, a kada one pokušaju autom pobjeći od njih, izguraju ih sa ceste u provalju.
Djevojke, iako ozlijeđene i prestrašene, vjeruju da su se oslobodile napadača, no vrlo brzo shvaćaju da je noćna mora tek počela i da ih ciljano namjeravaju ganjati do kada ih ne uhvate i s njima odrade bolesnu igricu koju su isplanirali u svojim izopačenim umovima.
“Narcisoidne osobe misle da su pametnije od svih ostalih. Što ne znači da je to istina. Tako ih naposljetku uhvate. Čine pogreške. Podcjenjuju inteligenciju policije. Također podcjenjuju inteligenciju svojih žrtava.“
Znači, nakon čitateljske blokade ovo mi je došlo kao šećer na kraju. Odlično i napeto štivo koje sam slistila u jedno poslijepodne. Dinamično, prožeto nekom jezivom atmosferom. Sve ispričano u jednom dahu, radnja koja se dešava u jednoj noći, susret koji je trebao biti običan, a postao je koban. Uvjerenost “više klase” da se sa svime mogu izvući bez posljedica.
“U noćnim morama katkada još uvijek opasno balansiram na samom vrhu klimavih drvenih tračnica, čekajući da jurnem u mračan tunel.
Uvijek se probudim, znojna i zadihana, prije nego što vlak poleti nizbrdo.”
Knjiga mi se baš svidjela. Od početka do kraja mi je držala pažnju, strepila sam zajedno sa glavnim likovima i definitivno bih preporučila ovo štivo. Cover je tmuran i jeziv- baš kao i sama radnja.
Izvor: Bookworm Maja