RECENZIJA Maja Cerjan, Bookworm Maja

Pearson je majka dvoje natprosječno inteligentne djece Darwina i Zanzibar, te jedne sasvim “obične” Lucy. U nevjenčanom je braku sa Wadeom, radi na sveučilištu i ima najbolju prijateljicu Emory. Zvuči idilično, zar ne? No svijet u kojem žive je možda i preidiličan. U jeku je Mentalni paritet- pokret koji odbacuje svaku mogućnost da se nekoga odbaci na temelju njegove inteligencije. Dapače, čitav SAD odbija svaku naznaku činjenice da je netko bolji od drugih, a iz dna duše prezire se riječ “glup”. To je ta zlosutna G-riječ.

“Nije poanta u vrijeđanju. Poanta je u stvarnosti. A ondje vani, u stvarnosti, nije svatko jednako pametan kao svi ostali.”

Iza vratiju Pearsoninie obitelji sve je dopušteno. Obitelj je to koja je obrazovana i za razliku od ostalih oni razmišljaju svojom glavom. No unutar njihova četiri zida događa se raskol zbog inkluzije male Lucy u Mentalni paritet. Ona tužaka svoju majku koja otvoreno kritizira društvo, pa se Pearson mora susresti sa posljedicama.

“Čega sam se bojala? Što mi već nije učinjeno?”

Ona je takva kakva jest jer se oduvijek odbija prilagoditi dogmama u društvu- isprva u vlastitoj obitelji, Jehovinim svjedocima, kao djevojčica, a kasnije u smislu Mentalnog pariteta. Ona se niti u jednom trenutku ne predaje u potpunosti. Njezin cinizam samo dokazuje da će u svakom trenutku u društvu postojati buntovnici i oni koji preispituju svaku neobičnost. Vodi ju njezin moralni kompas iako zna da će ispaštati zbog svojih riječi i djela. No unatoč svemu se i dalje samoomalovažava. Bori se s vjetrenjačama, a na sveučilištu izaziva čitav sustav svojim djelim, ali i govorima.

“Biranje ljudi koji su žilavi i snažni, koji su se godinama usavršavali da bi bili dobri u onome što rade više se ne doima pravednim.”

Inteligentno napisana knjiga o nepoželjnosti isticanja inteligencije. Ovo je knjiga koja bi se mogla poistovjetiti sa sadašnjim događanjima u svijetu, u prvom redu u SAD-u. Primjeri koje Lionel navodi i opisuje su groteskni, ali realni. Zapošljavanje neadekvatnih radnika na mjestima gdje se zahtijeva odgovornost samo kako bi se sačuvalo njihovo mentalno zdravlje i kako im se ne bi uvrijedio duh je apsurdno, no sve više vidimo da dolazi do takvih krajnosti. A ovdje je prijmer krajnosti koja se zatim okreće i ide u drugu krajnost ostavljajući pritom neprilagođene mlade ljude koji ne mogu pronaći svoje mjesto pod suncem u svijetu koji ne poznaju.

“Kamen temeljac moje osobnosti je odbacivanje. Sazdana sam od negativnosti. Ondje gdje većina ljudi pohranjuje svoja uvjerenja, ja gomilam ono u što ne vjerujem.”

Uočila sam čak i zanimljivu poveznicu stroge dekanice Pott sa Dolores Umbridge iz Harryja Pottera- žena je to koja vodi hajku na zdrav razum i normalnu komunikaciju uz brojna pravila i pamflete.

“Već sam mnogo čitala, i to nije hvalisanje. Naravno, čitanje je za mene bilo bijeg, ali i izbjegavanje drugih stvari. To sam radila kad sam trebala raditi nešto drugo.”

Ovo je knjiga koja me natjerala da radim bilješke u toku čitanja. U potpunosti razumijem čitavu apsurdnost situacije u kojoj se našla Pearson, te autoričinu kritiku današnjeg društva u kojem svi mi poput ovaca slijedimo neke nove , pomalo ekstremističke stavove. Sve to je vidljivo iz situacije povezane sa COVID-19.
Inače ne volim iskazivati nikakve političke, vjerske ili društvene stavove upravo iz razloga što smo kao društvo postali izuzetno osjetljivi, a i zbog činjenice da bih se i sama našla na udaru ljudi koji se ne bi slagali s mojim stavovima.

“Zauzimanje za sebe nije postizanje ničega.”

Knjiga je drugačija od svega do sada pročitanog. Pomalo neugodna, teška, zabrinjavajuća, ali vjerujem da je ovo jedna izvrsna kritika društva. Provokativna i duboko promišljena priča o društvenim pritiscima, individualizmu i posljedicama radikalnog konformizma. Kroz satiričnu i često mračnu priču o protagonistici koji odluči svjesno se otuđiti kako bi živjela “autentično”, Shriver ispituje granice ideala, osobne slobode i ekonomske nejednakosti.

 

Izvor: Bookworm Maja