U takozvanom Pill Hillu, urbanom predgrađu San Diega gdje pretežito žive zaposlenici obližnje bolnice, smjestila se i mlada obitelj Prescott. Naizgled savršena majka Camille, otac Will, te djeca Georgiana i Jackson. Camille je pretjerano zaštitnički nastrojena prema svojoj djeci, pa čak počinje volontirati u školi zbog brige koja ju mori, a to je neobična povezanost njezine kćeri sa postarijom asistenticom. Povezanost koja se manifestira šapatom skrivenih detalja iz prošlosti.

Camille nije uvijek bila Camille. Prije trinaest godina bila je Gabrielle. Živjela je u paklu koji je stvorila njezina manipulativna majka Lucinda. Žena sposobna na krvničko zlostavljanje i zanemarivanje djeteta. Žena koja je uništila svaku nadu da bi njezina kći jednom mogla biti empatično i emotivno biće. Stvorila je sociopata.
“Tu sam. A opet nisam tu. To ja ovdje stojim. A opet, to je netko drugi. Netko koga uopće ne poznajem.”
Camille se nakon bijega suočila sa demonima iz prošlosti i prihvatila svoju dijagnozu odlučujući zadržati detalje svojeg djetinjstva za sebe i terapeuta. Odlučila je poraditi na budućnosti obitelji. Samo što sve ono crnilo koje ju je godinama proganjalo i kojeg se riješila sada izlazi na vidjelo u obliku asistentice koja njezinoj kćeri puni glavu detaljima koji su Camille onomad traumatizirali.
Camille u besmislu i panici poziva dragu i naizgled neutralnu svekrvu Jacqueline koja pomaže sa djecom dok se Camille gubi zbog straha da ju je njezina majka napokon pronašla.
Savršena slika počinje pucati, a iz nje se ispoljava samo bol i paranoja.
“Djeca vjeruju svima i svemu – pogotovo u školskom okruženju. Dječja naivna priroda nema veze s prepredenom prirodom odrasle osobe.“
Prilično traumatična knjiga sa vrlo uznemirujućim opisima zlostavljanja i stvaranja paranoične osobe koja ne poznaje za stvarne osjećaje zdravih ljudi. Pokazuje da su sociopati uvijek među nama, no zapravo su vrlo sposobni aklimatizirati se i oponašati “normalne” emocije.
“Čežnja je samo jedan oblik mišljenja, a misli same po sebi ne mogu utjecati na okolnosti, činjenice ili osjećaje koje drugi ljudi prema vama imaju. Ali, učiniti da osoba požali što vas je ostavila? Vratiti svoju moć? Živjeti ludo i nezaboravno i tako pokazati bivšem ili bivšoj srednji prst? E, to bolje razumijem. S time se mogu poistovjetiti.”
Knjiga je zanimljiva i dramatična, ali prerazvučena. U nekim trenucima vam se čini da se iste stvari konstantno vrte, a očekujete radnju koja bi objasnila situaciju. Likovi su kompleksni i sviđa mi se što autorica tako pomno obrađuje tematiku psihičke bolesti, te dokazuje da svi mogu voditi normalan život uz pomoć stručnih osoba koje ih mogu voditi u njihovoj svakodnevnici.
Izvor: Bookworm Maja