RECENZIJA Magdalena Ondrušek, Throne of Bookaholic
Ono što se događa iza zatvorenih vrata ne ostaje skriveno zauvijek.
Zamislite da vaš suprug ima još dvije žene. Ne, ne mislim na varanje. Zamislite da ima još dvije žene za koje vi znate te da one znaju za vas.
Nikad niste upoznali druge žene, niti su one upoznale vas. Ne znate ništa o njima, ni koliko imaju godina, ni kako izgledaju, čak ni kako se zovu. No, zbog tog nekonvencionalnog dogovora, supruga možete vidjeti samo jedan dan u tjednu. Ali volite ga toliko da vam nije stalo. Ili barem samu sebe u to uvjeravate kako bi vam bilo lakše.
A onda se dogodi ključan trenutak. Jednog dana, dok perete rublje, u njegovom džepu pronađete komad papira – podsjetnik na sastanak za ženu po imenu Hannah i jednostavno znate da je to još jedna od supruga.
Mislili ste da se slažete s tim aranžmanom, da ste toliko ludi za svojim suprugom da vam za druge žene nije stalo, da ćete se držati dogovora, ali ne možete si pomoći: uđete joj u trag i, pod lažnim izgovorima, sklopite prijateljstvo. Hannah nema pojma tko ste zapravo. Izgledate kao osoba koja ulijeva povjerenje. Tada se Hannah počne pojavljivati na kavama s izdajničkim modricama i shvatite da je muž zlostavlja. Koji je, naravno, i vaš suprug. Ali prema vama nije nasilan i dali biste ruku u vatru da je došlo do neke pogreške, da ne može biti riječ o istoj osobi, da vaš suprug ni mrava ne bi zgazio.
Tko je zapravo vaš suprug i koliko ste daleko spremni otići kako biste pronašli istinu? Biste li riskirali vlastiti život?
A tko je njegova tajanstvena treća supruga?
Zvuči zanimljivo, zar ne? A to je tek mali djelić onoga što vas čeka unutar korica. ?
Taman kad sam shvatila cijeli taj začarani krug poligamije, autorica je krenula sa serviranjem brojnih, neočekivanih preokreta. Nitko od likova nije simpatičan u ovoj knjizi, ne možete se ni na koji način s njima povezati, no to zapravo i nije od tolike važnosti. Sama priča toliko je luda i drugačija da ni ne čudi što je prepuna nepouzdanih pripovjedača koji dovode u pitanje vašu zdravu pamet. Zapravo, kad malo bolje razmislim, i sam sadržaj knjige bio mi je prvo upozorenje. Kad sam ga pročitala prije izlaska knjige, automatski sam se zapitala tko bi normalan htio takvo što? Takav odnos, takav brak, takvog supruga? I sam taj sadržaj dao mi je naslutiti kako me čeka priča koju dosad nisam čitala, priča koja će me do samog kraja izluditi.
A što reći o preokretu na samoj sredini radnje? Prvo što sam pomislila kad sam pročitala taj dio je kakav će tek biti epilog ako nam je autorica servirala takav preokret usred priče? Pamtim nekoliko psiholoških trilera koji su završili na takav način, a ja sam još s čitanjem bila daleko od kraja. S nestrpljenjem sam dalje okretala stranice, u potrazi za odgovorima. Za završetkom koji bi me mogao izuti iz cipela.
Fisher nebrojeno puta tijekom romana nagovještava ishod, bacajući tu i tamo male mrvice kruha koje su dovoljno suptilne da ih ne pokupite do samog kraja.
Također mi je bio savršen psihološki aspekt unutar priče. Našem mozgu je tako lako fiksirati se na nešto do same mjere opsesije, zar ne? Te opsesije mogu izazvati i najmanji okidači – u ovom slučaju to je bio običan komadić papira. Složenost ljudske psihe oduvijek me fascinirala. Ova knjiga ostavila mi je mnoga pitanja i vrlo mračan podsjetnik da stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine.
Izvor: Throne of Bookaholic