RECENZIJA Lucija Ivanković, Djevojka koja je čitala

Ova me knjiga čekala oko dvije, tri godine na polici i napokon sam je uzela pročitati, baš mi je drago što jesam. Prije par godina sam pročitala Igru skrivača iste autorice i oduševila me kao i ova, obje slove kao trileri no obje su u biti drame s elementima trilera, vrhunski odrađene.

 

Nicolina baka Betty, prije nego umre, šapne Nicoli da se brine o djeci koja su zakopana u dvorištu. Svi misle da se Betty na kraju gubila, no kad Nicolina kći Maisie igrajući se u dvorištu pronađe kost, jasno je da nešto ne valja. Uskoro dolazi policija i nalazi kosture dvoje malene djece.

Na kraju svakog poglavlja pratimo i priču koju sam mrzila čitati i od koje mi je bilo muka. Nicola se nakog nekog vremena sama baca u potragu za odgovorima, a njezina potraga mogla bi završiti loše po cijelu njezinu obitelj.

 

Jako napeto, stranice se okreću same, pročitana je u dva dana i stvarno mi se svidjela, možda i više od Igre skrivača. Tko nije, svakako neka pročita.

 

Izvor: Djevojka koja je čitala