RECENZIJA Lucija Ivanković, Djevojka koja je čitala

Svima kojima uživaju čitajući, želim sretan naš dan! Sretan Svjetski Dan Knjige!

Ovo je jedna od onih knjiga koja vas dotakne u samu srž vaše duše. Napuštena djeca, prepuštena samoj sebi. Zlostavljana djeca. Tužna.

(1939) Djevojčicu Rill s mlađim sestrama i bratom otmu s kućnog praga i smjeste u sirotište. Dok Rill polako shvaća da roditelji ipak neće doći po njih, njezine sestre i brat polako nestaju u nove obitelji.

Sada, mlada odvjetnica Avery, na jednom javnom događaju sretne baku imena May koja je proživjela pravi horror dok je bila dijete.

Tko je May i zašto se Avery čini da vidi njoj jednu predragu osobu na jednoj Mayinoj fotografiji u sobi?

Radnju sam vam napisala šturo jer je knjiga prekrasna i ne želim previše spoilati.?

Oduševljena sam, preplakala sam zadnjih petnaestak stranica i ove godine sam naišla na samo dvije knjige koje mi se nisu baš svidjele. Sretna sam zbog toga. I naravno da ovom čudu od knjige #djevojkakojajecitala daje čistu peticu jer ne bi bilo fer da ova potresna, prekrasna, tužna knjiga dobije išta manje.

Tko je čitao, imate li isti utisak?

 

Izvor: Djevojka koja je čitala