RECENZIJA Lucija Ivanković, Djevojka koja je čitala

Subotom, nakon što izvadim s police svoju iduću knjigu, pa se sjetim da ovo nisam slikala…

Sjećate li se ljubavne priče između Drewa i Kate? E pa ja se sjećam jako dobro. Bio je prvi mjesec 2017. i gutala sam ih jednu za drugom. Uživala sam u njihovom humoru, u njegovoj samouvjerenosti i njenoj odlučnosti! I ima seksa. I to PUNO! No nije onako stilski loše napisano kao Moj muškarac, 50 nijansi i ti shitovi. Ovo je lijepo, čitljivo, moguće i sanjarski.
S obzirom da je prošlo 4 godine od mog susreta s Drew i Kate, ne sjećam se cijele priče, no sjećam se smijeha i kakav su poseban osjećaj izazvali u meni. Zasigurno ću im se vratiti kad pročitam sve što me još čeka, želim na tu ludu vožnju s njima još jednom.

Da ne duljim, neću dati 5 samo jer sam dala toliko 2017., simbolično ću dati 4 jer se dosta stvari sjećam što je zasigurno dobar znak, ali da čitam opet, možda bi bilo manje. Možda više. Pa neka bude 4 i recite mi jeste li čitali ovaj serijal i jel vama bio dobar kao meni?

P. S. Volim Mozaikove serijale, nijedan me nije razočarao.

 

Izvor: Djevojka koja je čitala