RECENZIJA Lea Klarić, Mame Kvarnera
Medo, klavir i koncert malene medvjedice, nakladnika Mozaik knjiga, završna je priča trilogije bestselera Medo i klavir. O prve dvije slikovnice pisala sam u nedjelju (možete pročitati na mom Instagram profilu @knjigauzkavu_bylea ili Facebook stranici „Knjiga uz kavu – knjige za velike i male“), a u trećem dijelu autor David Litchfield ponovno nam donosi pregršt lijepih poruka o ljubavi, prijateljstvu, sreći i ostvarenju svojih snova.
Od prve slikovnice Medo i klavir,pratimo ovog talentiranog medvjeda od samog početka kada se prvi puta susreo s neobičnim predmetom koji proizvod čudne zvukove. Kasnije je saznao da se taj predmet zove klavir, a godine vježbanje učinile su od mede pravog pijanista. Zahvaljujući talentu i upornosti, medo je ostvario svoje snove, punio koncertne dvorane diljem svijeta i uživao u divljenju i gromoglasnom pljesku publike.
No, kako je vrijeme odmicalo, medo je postajao stariji, a sjaj pozornice postupno je blijedio, a pljesak bivao sve slabiji. Ono što ga je nekad veselilo, nije mu više pričinjalo zadovoljstvo, stoga je odlučio vratiti se u svoju šumu. Nije bio siguran je li donio pravu odluku, ali kada je u njegov život došla malena medvjedica sve je ponovno dobilo smisao. Jednoga dana medvjedica je u šumi pronašla klavir, a medo joj je ispričao sve o svojim dogodovštinama i danima slave. Vidjela je medvjedica sjaj u njegovim očima kada je pripovijedao o sviranju, ali ipak joj nije želio zasvirati. Stoga je medvjedica smislila mudar plan kako vratiti osmjeh na medovo lice i natjerati ga da ponovno pokrene tipke klavira.
Medo, klavir i koncert malene medvjedice progovara o tome kako je slava prolazna te kako nam se kroz život mijenja percepcija onoga što nas čini sretnim i to je u redu. U mladosti želimo jedno, a kada odrastemo drugo. Medo je shvatio da nastupanje sa životinjskim orkestrom više ne izaziva u njemu onaj isti ushit te se odlučio vratiti tamo gdje je sve počelo, tamo gdje mu je dom i gdje će pronaći ono što traži, iako nije točno znao što. Rođenje malene medvjedice vratilo mu je osjećaj ispunjenosti. Shvatio je da novi život ne znači da se mora odreći starog, već da može dobiti najbolje od oba svijeta. Prvi koncert koji je održao za svoju medvjedicu bio je ujedno i najbolji koncert njegova života, jer ovaj put nije svirao za nepoznatu publiku čija su lica zasjenjena svjetlima reflektora, već je svirao za svoju malenu medvjedicu. Njegovi prijatelji bili su tu, kao i uvijek kada mu je bilo potrebno, da mu pruže podršku, jer pravom prijateljstvu vrijeme i daljina ne znači ništa.
Izvor: Mame Kvarnera