RECENZIJA Lea Klarić, Knjiga uz kavu

Jasno je da priča o Leeni Rai još nije završila. Prevarila sam se misleći da smo svi pronašli nekakav završetak. Ali nismo. Samo smo zakopali cijelu epizodu u prošlost i ona je tamo ležala mirno i tiho kroz godišnja doba…“

▫️▫️▫️▫️

Radnja ovog romana podsjetila me na seriju Umorstva u Midsomeru – malo mjestu u kojem se svi poznaju, svi misle da znaju sve o svima, a zapravo svatko od njih ima kosture u ormaru, tajne koje bi ih mogle uništiti i za koje nikako ne žele da izađu na vidjelo. Iza fasade uzornih građana bez mrlja u prošlosti krije se nešto što cijelo vrijeme tinja blizu površine.

Prije 24 godine Leena Rai nasilno je ubijena, a njen ubojica brzo je pronađen te je priznao ubojstvo, samim time (njegovim priznanjem) nije došlo do suđenja, cijela je stvar vrlo brzo riješena i slučaj zaključen. No, ne i zaboravljen. Ono što se dogodilo kao da je nadvilo mračnu sjenku nad stanovnike malog kanadskog gradića i poslije toga više ništa nije bilo isto. Četvrt stoljeća poslije, ambiciozna autorica podcasta o istinitim zločinima izvlači od Leeninog ubojice nevjerojatno priznanje – on ju nije ubio. Laže li on sada jer je željan pažnje ili je pak lagao prije 24 godine ?

Roman odlikuje dinamična radnja, bez praznog hoda i puno opisa, s mnoštvom iznenađujućih i šokantnih otkrića, prevrata i zapleta. Pročitala sam ga u dva dana i baš me vuklo da saznam rasplet priče. Ma nisam ga pročitala, progutala sam ga jer mi je sjelo sve od radnje do stila pisanja..

Roman je inspiriran stvarnim događajima i zapravo prenosi snažnu poruku kroz aktualnu tematiku (neću otkriti teme jer bi to bio veliki spoiler). U jednom trenutku mislila sam da znam odgovor. Bila sam uvjerena da sam detektivski došla do istine, ali….

Ispod Đavoljeg mosta bio je zadatak za book klub i o njemu raspravljano na sastanku u ponedjeljak, baš me zanimaju dojmovi ostalih članica.

 

Izvor: Knjiga uz kavu