RECENZIJA Knjiški moljac

Ova knjiga slavi čitatelje, pisce, knjižare i knjižničare diljem svijeta.

Zabavna je ovo priča prepuna ekscentričnih likova koje ćete ludo zavoljeti ili zamrziti, ali jedno je sigurno, neće vas ostaviti ravnodušnima.

---

.

O knjizi

.

Nebo puno knjiga dirljiv je roman o obitelji, oprostu i ljubavi prema čitanju.

Miranda Brooks odrastala je uz hrpe knjiga u knjižari ekscentričnog ujaka Billyja koji je samo za nju organizirao velike potrage za blagom. Ali na Mirandin dvanaesti rođendan Billy se tajanstveno razilazi s njezinom majkom i potpuno nestaje iz Mirandina života. O njemu više nikad ne čuje ništa. Šesnaest godina poslije, dobiva neočekivanu vijest: Billy je umro i ostavio Mirandi knjižaru „Prosperove knjige“ koja je na rubu bankrota. A ostavio joj je i svoju posljednju kartu za lov na blago.

Kad se Miranda vrati u Los Angeles u knjižari „Prosperove knjige“ – sada kao vlasnica – otkriva niz tragova koje je Billy sakrio među stranice knjiga na policama, u zaključane ladice svojega stana iznad trgovine, u samo ime knjižare. Miranda čvrsto odlučuje spasiti „Prosperove knjige“ i dovršiti Billyjev posljednji lov na blago. Uskoro će biti uvučena u tajnovitu potragu, putovanje u prošlost na kojem upoznaje ljude iz Billyjeva života, ljude koji joj otkrivaju povijest koju joj je majka zatajila – i veliku tajnu koja je razorila Mirandinu obitelj.

Nebo puno knjiga roman je velika srca i prodorna uvida, lirska priča o obitelji, ljubavi i iscjeljujućoj snazi zajedništva. Ovo je ljubavno pismo upućeno knjižarama i čitanju, priča o tome kako naša prošlost oblikuje ono što ćemo postati.

.

.

O autorici

.
Amy Meyerson podučava kreativno pisanje na Sveučilištu u Kaliforniji, na kojem je i sama diplomirala. Pisala je za brojne književne časopise, a Nebo puno knjiga prvi je roman koji je napisala. Živi u Los Angelesu, a više o njoj možete saznati na stranici http://www.AmyMeyerson.com.

.

.

Moj dojam

.

Za ovu knjigu postoje mnoga oprečna mišljenja, ali jedno je sigurno, mene je oduševila.

Prvo želim reći da je Mozaikova naslovnica toliko predivna da mi je bila inspiracija za fotografije.

Ovo je knjiga koja istražuje probleme u obitelji, kao i cijelu paletu emocija i osjećaja koji si prisutni u obiteljskim odnosima, opraštanje, kajanje, tajne, smrti, stare ljubavi, nove ljubavi, slomljena srca, nesreće, knjige, knjižara, tajanstvene zagonetke, prijateljstva… Jedino što vam mogu reći je da je mene knjiga oduševila. Apsolutna preporuka…

A atmosfera… Uhhh… Atmosfera je toliko opipljiva, uvjerljiva, upečatljiva i primamljiva da sam imala dojam kao da sam tamo, u toj knjižari specifičnog mirisa, okružena knjigama i zelenim zidovima .

“Miris te knjižare zapuhnuo me čim sam ušla. Svježe izrezan papir. Bijeli mošus. Jasmin. Crni papar. Zrna kave.”

Ova knjiga o knjigama podsjetila me zašto toliko volim knjige.

Knjiga o knjigama, knjižnicama, knjižničarima… Mjesto koje grije srce i osvjetljava um…

Prošlost oblikuje sadašnjost. Moć koju prošlost ima nad budućnošću je ogromna. Intrigantne premise i dramatični preokreti pretvaraju ovu obiteljsku dramu u pravu priču sa srcem i dušom.

Likovi su emocionalno kompleksni i savršeni u svojim nesavršenostima. Voditelj knjižare me je potpuno šarmirao.

Priča je sva u zagonetkama toliko da i sama po sebi predstavlja jednu veliku zagonetku.

Trnci su me prolazili u završnom poglavlju i bila sam sva nekako sjetna, sretna zbog otkrića ove knjige i tužna što je priča gotova.

Kraj je umirujuće zadovoljavajuć, nemam boljeg opisa.

Spisateljski stil je po meni savršenstvo… Priča je čarobna i ima podiže raspoloženje…

Pet zvjezdica bez ikakve dvojbe!!!

Ova knjiga je pravo osvježenje na knjiškoj sceni i sva je nekako “simply delicious”…

.

.

Citati

.

“Potresi su nam potrebni da učimo. Razumijevanje nas priprema za budućnost. To uvijek zapamti. Tako jedino možemo postati sigurniji.”

.

“Billy je uvijek pogađao koja ti knjiga treba. Imao je tu moć, kao da je neka vrsta knjiškog doktora – kao da su knjige ono čime on liječi.”

.

“Tuga je poput labirinta. Dok ga prolaziš, pogriješiš mnogo puta, ali na koncu uvijek nađeš izlaz.”

.

“Nitko ne voli kad mu se laže.”

.

“Tako je malo stvari koje su doista nemoguće. Zar sam tako brzo zaboravila Alisine riječi? ”

.

“Sjećam se trenutka u kojem ti mama prestane biti roditelj, a postane osoba. Teško je vidjeti vlastite roditelje kao ono što oni jesu, a ne ono što bismo mi voljeli da jesu.”

.

“Samo su tri stvari važne u životu: tvoj partner, tvoj posao, mjesto na kojem živiš. Jedno od te tri stvari mora uvijek biti na prvom mjestu. A ostale dvije moraju biti iza toga.”

.

“Oni su obitelj. Ne mora ti se nužno sviđati tvoja obitelj, ali ih moraš voljeti.”

.

“Starenje nam žele prodati kao nešto dostojanstveno. Zato što se taj proces odvija tako polako, potiču nas da to prihvatimo gotovo kao ariju. Starenje se može prihvatiti dostojanstveno i uljuđeno, ali dnevne nepravde starenja nisu nimalo poput glazbe.”

.

Preporuka svim istinskim knjiškim moljcima. Iako se ova knjiga klasificira kao obiteljska drama, ona je mnogo više od toga, a vjerujte mi kad vam tako govorim jer ja osobno nisam ljubiteljica obiteljskih drama (imam ih i sama previše, thank you, but, no, thank you)… Ova knjiga je nešto više od toga. Druga dimenzija. Ugodno iznenađenje..

.

 

Izvor: Knjiški moljac