RECENZIJA Knjiški moljac

Kakav bi okus trebala imati knjiga? Uzimate li i vi knjige “na recept” ovisno koja boljka vas muči?

“Mala pariška knjižara” je čarobna i dirljiva priča koja nas vodi na putovanje kroz knjižarski svijet i otkrivanje ljubavi, gubitka i obnove. Ona odiše ljubavlju prema knjigama i premisom traženja vlastitog puta u životu nakon što nam sve lađe potonu. Nina George je majstorica u stvaranju atmosfere i likova koji vas osvajaju svojom jedinstvenošću. Ova priča miriše po prašnjavim knjigama, miriše po začinskim travama; ružmarinu, timijanu, metvici, komoraču i šafranu… Miriše na ljubav, bol i gubitak. Miriše na mačke s bijelim baršunastim šapama koje ostavljaju stope po stranicama. Miriše na pariška rumena jutra. Na Provansu. Na čarobna brda knjiga… Na sjaj starih uličnih svjetiljaka… Ona ima okus soli, daljine i svježine… Ima okus po staromodnim tržnicama sa žutim i crvenim tendama… Ima okus po limunovim poljupcima, sunčanim kolijevkama i noćnim zvijezdama… Ima okus po lijeku koji otapa bol…

Jean Perdu, glavni protagonist ovog romana, složen je i dubok lik, vuk samotnjak koji je posvetio svoj život knjigama i svom brodu-knjižari… On je poprilično neobičan, ali i zanimljiv čovik koji vas osvaja svojim šarmom i strašću prema knjigama. Kao vlasnik te ploveće knjižare, on prodaje romane kao lijekove za dušu, a svoje klijente savjetuje na temelju njihovih problema i životnih izazova. Njegova fascinacija knjigama i njihova moć da liječi ljude je nešto što će vas zasigurno inspirirati i potaknuti na razmišljanje o ljekovitosti samog čitanja. Svaki čovjek ima neki dar, a samo Jean Perdu ima moć transpercepcije. On vidi i čuje ono iza čega se skriva većina ljudi. On koristi uši i oči kao instinkt i iz razgovora sa svakim čovjekom točno zna što mu nedostaje; isčitava to iz njegova hoda, pokreta i držanja… Njegov život posvećen je njegovoj knjiškoj “Ljekarni za dušu”…

Radnja knjige započinje kada se Jean suoči s gubitkom svoje ljubavi, a taj događaj ga prisili da se suoči sa svojim dugogodišnjim osjećajima i krene na putovanje koje će ga odvesti na nevjerojatnu avanturu i dati mu priliku da ponovno otkrije radost života. Perdu susreće zanimljive ljude, koji mu pomažu u njegovoj potrazi za iscjeljenjem…

Kroz Jeanove avanture, Nina nas vodi na nezaboravno putovanje kroz pariške ulice i prekrasne krajobraze, gdje Jean polako odmotava tajne svoje prošlosti. Autoričina sposobnost da stvori likove koji su istovremeno složeni, dragi i lako prepoznatljivi, čini ovu knjigu jednom od onih koje se ne ispuštaju iz ruku. Psihološka crta glavnih likova ima dubinu i slojevita je, a kroz njih nam je predstavljena cijela lepeza različitih emocionalnih aspekata ljudskog života.

“Mala pariška knjižara” je roman koji će vas osvojiti svojom prekrasnom atmosferom, dubokim emocijama, predivnim opisima francuskih krajolika i knjižarskom kulturom kao i ljubavlju prema knjigama. Autorica kroz ovu priču pokazuje da su knjige ne samo izvor znanja, već i izvor ljubavi, sreće i inspiracije. Lijek za dušu. Ovo je knjiga koju bi svaki ljubitelj knjiga trebao pročitati, jer ona vas ne samo zabavlja i inspirira, nego i mijenja vaš pogled na život. Ova je možda i knjiga će vas nasmijati, razveseliti, a moguće i rasplakati, no… prije svega će vas inspirirati da ponovno otkrijete radost čitanja i ljubavi prema životu.

Na kraju knjige nalaze se knjiški ljekoviti recepti koji bi se trebali uzimati u umjerenim količinama (5 do 50 stranica) dnevno dok su vam noge utopljene u mekoj dekici. Lijekovi su to s brzim djelovanjem za dušu i srce, pa se ne libite posegnuti za njima…

Citati:

„Čitam knjige, dvadeset u isto vrijeme. Posvuda, u WC-u, u kuhinji, u kafiću, u metrou.“

„Nikad nemamo dovoljno vremena. Sve moramo učiniti odjednom, inače nećemo učiniti ništa. Voditi ljubav i istodobno razgovarati o knjigama, jesti i šutjeti, svađati se i miriti, plesati i čitati, pjevati i tražiti svoju zvijezdu…“

„Bol, rekao je, mijenja polaritet svih stanica. To počinje već nakon tri dana. Stanice uzbuđenja postaju stanice boli. Osjetne stanice postaju stanice straha. I na kraju je svaka nježnost samo bol, svaki dašak vjetra, svaka glazbena vibracija, svaka sjenka koja dolazi samo su okidači straha. I bol se požudno hrani svakim pokretom, u svakom mišiću te rađa milijune novih osjetilnih stanica za bol.“

„U snovima naših voljenih mi smo besmrtni. A naši mrtvi nastavljaju živjeti u našim snovima. Snovi su prometna čvorišta između svih svjetova, između prostora i vremena.“

„Noću bih zlim ljudima ukrala sve što su lažima uzeli od dobrih. I ostavila bih im samo jednu jedinu knjigu koja će ih oplemeniti, prisiliti da se pokaju, koja će ih pretvoriti u dobre ljude…“

„Je li sreća nešto o čemu odlučujemo tek kad se osvrćemo na određene trenutke? Zar uopće ne znamo da smo sretni, nego tek poslije otkrivamo da smo bili sretni?“

„Svi mi živimo u željnosti.“

 

Izvor: Knjiški moljac