RECENZIJA Knjiški moljac
O knjizi
Austrija, 1938. godina. Kristoff je mladi šegrt židovskog majstora gravera. Kad njegov učitelj nestane u Kristalnoj noći, Kristoff je prisiljen gravirati poštanske marke za Nijemce. Istodobno radi uz Elenu, vatrenu kćer voljenog učitelja i s austrijskim pokretom otpora na slanju šifriranih poruka i krivotvorenju spisa. Kad se usred brutalnoga ratnog kaosa zaljubi u Elenu, mora pronaći način da spasi nju i sebe.
Los Angeles, 1989. godina. Katie Nelson prolazi postupak razvoda i dok čisti kuću i svoj život, nalazi zbirku poštanskih maraka koja je pripadala njezinu ocu, čovjeku koji se nedugo prije preselio u starački dom te gubi pamćenje. Kad procjenitelj Benjamin otkrije neobičnu marku iz Drugoga svjetskog rata zalijepljenu na staro ljubavno pismo, on i Katie kreću na putovanje koje će im otkriti priču o strasti i tragediji. Prošlost i sadašnjost isprepliću se kroz vrijeme i kontinente, a njihovo putovanje odvest će ih sve do netom srušenoga Berlinskog zida.
Moj dojam
Dirnula me je poruka ove knjige:
“Kad doista voliš nekoga, ne bježiš.”
Naime… Ovo su tako istinite riječi… Jer čovjek je zaista sposoban svaku zapreku proći kao od šale ako ima volju i aspiraciju ka nekom cilju. Kaže se “Tko hoće, nađe način, tko neće, nađe izliku…” i to je isto tako točno. Više puta u životu sam se uvjerila u to. No, vratimo se na knjigu…
Osobno, nisam fan povijesnih ljubića, ni povijesnih drama, ma općenito – nisam ljubiteljica povijesne fikcije, ali ovaj roman mi je zaista bio jedno kvalitetno provedeno vrijeme… I preporučujem ga od srca svima.
Stil pisanja je pitak. Imamo radnje koje su smještene u dva različita doba, što je posljednjih godina veoma popularno u romanima svih žanrova… Likovi su realistični. Priča je veoma realistična. Sjeta je ta neka emocija koja je esencija ove priče…
Jako mi se dopada početak romana koji te zgrabi i ne pušta (veoma podsjećajući na triler):
“Još samo nekoliko koraka. Još samo nekoliko. Morala je samo stići u grad i predati pisma u poštanskom uredu na Wien Alee. Morala je samo poslati pisma i sve će biti u redu…”
Svi likovi ovog romana izmišljeni su, uključujući i Teda, ali mnogi su detalji u knjizi temeljeni na stvarnim povijesnim događajima. Poštanske marke i spletke s njima zaista su imale stvarnu ulogu u pokretu otpora. Iako je Elena izmišljen lik, autorici je ona svojevrsna ambasadorica svih onih stvarnih žena koje su riskirale svoje živote surađujući s pokretom otpora.
Ovo je jedna topla i dirljiva priča, a ujedno i jedna od onih knjiga iz kojih se može mnogo toga novoga naučiti.
O autorici
Jillian Cantor autorica je nagrađenih romana među kojim su The Hours Count i Margot. Rođena je nedaleko od Philadelphije, gdje je i odrasla, a trenutačno živi u Arizoni sa suprugom i dva sina.
Citati
“Kasnije je ležao sa svojim blokom za skiciranje i ponovno nacrtao Elenu. Taj put joj je kosa bila poput cvijeta, poput runolista na Fredrickovoj slavnoj marki.”
“Svaka poštanska marka je vrijedna.”
“Dvije su vještine potrebne da se postane graver poštanskih maraka, Kristoffe. Prva je sposobnost crtanja nečega dovoljno vrijednog da se nađe na poštanskoj marki za našu lijepu Austriju. Drugi dio je učenje i izvođenje tog crteža na metalu, u zrcalnom odrazu, graverskim alatom.”
“Dobivao je mogućnost da uči zanat po kojem je Fredrick Faber bio poznat u cijeloj Austriji: graviranje. Njegovo najslavnije djelo bila je poštanska marka Runolist vrijedna dvanaest groša, najpopularnija u državi, umjetnički savršena.”
“Sebe je doživljavao kao draguljara sposobnog vidjeti nedostatke i ljepotu u onome što nama drugima izgleda prosječno.”
“Kad doista voliš nekoga, ne bježiš.”
“Taj je posao bio precizan, prenošenje ilustracije na metal.”
Preporuka svim ljubiteljima povijesne fikcije…
Izvor: Knjiški moljac