RECENZIJA Knjiški moljac
“Pregorjelost nije samo individualni problem, nego sustavna epidemija kojoj kao gljivama kiša odgovaraju današnje vrijednosti kao što su krajnji individualizam, izokrenuto shvaćanje sebe, društva, države i vrijednosti suvremenog života.”
O knjizi
Aljoša Bagola, jedan je od najcjenjenijih i najčešće nagrađivanih slovenskih kreativnih direktora reklamnih agencija, izvrstan pripovjedač priča, omiljeni predavač i kolumnist. Knjigom Kako pregorjeti i uzeti život u svoje ruke donosi iskrenu ispovijed o suočavanju s pregorjelošću.
Lucidnim misaonim obratima i bravuroznim jezičnim igrama majstorski nas vodi kroz inspirativne životne priče, potresne spoznaje, neočekivane uvide i nesvakidašnja razmišljanja. Savjetuje nam kako se učinkovito suočiti s kaotičnim i neukrotivim suvremenim svijetom i unatoč tome u njemu pronaći komadić utjehe, smirenosti i optimizma.
„Nemojmo se previše truditi oko svoje ostavštine, ne putujmo s previše prtljage, nemojmo se predati nepotrebnoj patnji. Smisao života nije u tome što ostavljaš iza sebe, nego u tome što život ostavlja u tebi.“
Iz knjige:
“Čini se da pregorjelost i kronično loše raspoloženje postaju moderni. Odjednom svi pregorijevamo, izgaramo i pretvaramo se u prah, kao da se radi o nekom popularnom trendu.
Već i drevne istine, vjerojatno stvorene prije svega za kroćenje naših domišljatosti, a ne toliko kao opomenu na brzi prolazak vremena, slikovito upozoravaju na to. Prah si i u prah ćeš se pretvoriti.
Ljudi me često pitaju kako znaš da si pregorio. Vjerujte mi – vrlo dobro znaš kad pregoriš. Osim gubitka bližnjega, to je vjerojatno najgori osjećaj u životi. Čini se kao da si izgubio sebe.”
I Supermen ponekad podlegne kriptonitu… Ali…
Pregorjelost može biti ponovno rođenje…
Voltaire je rekao: “Ne dopusti da savršeno bude neprijatelj dovoljno dobroga.”
Autor ove knjige osvrće se na trud oko savršenosti kao savršeno ishodište za samognjavažu, opsjednutost sitnicama, pretjerivanje s poslom… što, naravno, u konačnici vodi do pregorjelosti i nezadovoljstva.
Pa kaže:
“Kad se dosljedno trudimo samo oko savršenosti, to činimo na račun savršenosti svoga života. Perfekcionizam najvjerojatnije prozlazi iz latinske riječi ‘perfectus’. A ona znači samo ‘postignuto, napravljeno, izvršeno’. Ne sadrži superlative. Njih smo kroz povijest idealiziranja vlastite opsjednutosti sitnicama utkali sami.”
Svidio mi se dio u kojem Aljoša uspoređuje naše poimanje vlastitog opstanka sa bosim nogama.
“Možda je smisao života upravo u tome. Da smo što više bosi.”
Zatim, dotakli su me dijelovi u kojima opisuje strahove modernog života i koliko oni destruktivno utječu na svakoga od nas, privid sreće koji svi mi barem ponekad pokazujemo na društvenim mrežama, važnost opraštanja i sebi i drugima, kočenje demona koji hrle u boj osvetom zaraženi… Itd… Isto tako, dotaknuo me dio u kojem autor razbija mitove o kreativnosti…
“Sreća koja je samo prividna, zapravo je kazna. Kazna kojom svakog dana ponovo kažnjavamo sebe. Privid na Instagramu. Sreća koja je samo prikaza je, dakle, ne-sreća. Fantom u operi, fatamorgana u pustinji, privid kopna unprostranom oceanu. Kad ujutro otvorimo oči, odjenemo sudačku halju, pogledamo se u ogledalo, lupimo čekićem i osobu u odrazu osudimo na vlastiti zatvor na sljedeća 24 sata.”
O strahu
“Na svijetu se osim grozota o kojima nas izvještavaju mediji, svakoga dana događa još na milijune različitih napada.
Svakog smo dana svjedoci rušenja epskih razmjera i patnji žrtava koje možemo brojiti u milijardama. Ali o tome nitko ne izvještava i ne govori, sve je daleko od televizijskih kamera.
Ti su napadi tihi, otrovni i uništavajući. Događaju se, naime, u našim mislima i tijelima, gdje u mješavini katastrofičnih očekivanja i nerazumijevanja svoga ustroja i svijeta, svakoga dana uništavamo dragocjeni dio sebe. Grozote nam čini pradavni terorist – strah. Kad nas se uhvati i neprijateljski nas obuzme, najveća smo prijetnja baš sami sebi.”
Strah je emocija koja nas najviše blokira.
Kad bi pregorjelost morala napraviti uvjerljivu kampanju, njezin bi slogan bio – “Načinimo strahove opet velikima.”
O kreativnosti
Kreativnost se unatoč tehnološkim dostignućima još uvijek čini kao stvar odabranih pojedinaca… Zašto tako misli većina nas?
Autor u jednom od meni nagjdražih poglavlja razbija ukorijenjene mitove vezane za kreativnost.
“Najveći je pokretač kreativnosti još uvijek prazan list papira. Postavimo ga pred dijete i promatrajmo što se događa. Događa se čarolija.”
Kreativnost nije nužno genijalnost niti dodir nekakvih muza, ona je u većini slučajeva običan vrijedni rad oplemenjen ustrajnošću.
“Iza svake dobre ideje koja preživi i ostvari se stoji ogromna hrpa zgužvanog papira, napojenog krvlju i znojem.”
“Svaki izum koji je promijenio svijet, iza sebe ima tisuće neuspješnih pokušaja. Nijedan genij do sada nije se probudio s veličanstvenom spoznajom ako prije za nju nije žrtvovao na stotine neprospavanih noći.”
Kreativnost nije skupa, ona je dragocjena. A ta dragocjenost dostupna je svima nama u svako doba.
“Stvaranje nije kreativni kaos”, kaže autor, “već apsolutni mir i spokoj.”
O bodrenju i osvećivanju
Moramo razumjeti nužnost ravnoteže. Bor se prepušta snazi vjetra, ali kad se ne bi njihao, vjetar bi ga slomio. Ne trebamo ni mi biti kruti u svojim stajalištima.
“Kada neke stvari ne možemo otpustiti, počnemo se ponašati štetno prema sebi i prema drugima. Najčešće se radi o osveti. Osveta je mačevanje u kojem na kraju svi podlegnu ozljedi.”
Nažalost, puno je lakše kriviti druge nego razumjeti sebe.
“Pisac i duhovni vođa Eckhart Tolle kaže da je zagađenost svijeta samo odraz naše unutarnje zagađenosti. Sebe najviše zagađujemo zamjeranjima, starim ranama i bolima koje se neobrađene gomilaju u pretrpanom smetlištu našega duha. I tamo se raspadaju u mikrozamjerke, mikrorane i mikroboli koje onda kruže našim emotivnim sustavom.”
Često imamo puno obrambenih mehanizama. No, ako prečesto namještamo štitove i zidamo zidove, kako je pisac to divno naglasio – možemo se naći u visoko zazidanom svijetu s uskim prorezima kroz koje samo neprestano tražimo nove opasnosti.
“Umjesto da svu svoju energiju usmjeravamo na optuživanje drugih, radije se pozabavimo sobom.”
“Svatko među nama može biti feniks. Svatko može ustati iz pepela, rastvoriti krila i poletjeti u nebo.”
O autoru
Aljoša Bagola već gotovo dvadeset godina osmišljava najveće marketinške projekte u Sloveniji i široj regiji. Za svoj je rad primio više od 150 nagrada i priznanja, a nekoliko je puta proglašen slovenskim kreativnim direktorom godine. Redoviti je član žirija na raznim festivalima, poznati je kolumnist i predavač. Autorova mrežna stranica: http://www.bagola.net
Citati
“Naša svrha nije da prolazimo kroz život, nego da u prolaznosti živimo.”
“U našem životu postoji oltar. Svakog dana na njega polažemo nešto jako dragocjeno. Svoj mir. Potom bodež dižemo visoko u zrak i dragocjenost darujemo suvremenim bogovima.”
“Riječ preopterećenost je sama po sebi preopterećena – slovima.”
“Kompleksi su kao pleksiglas. Ne primjećujemo ih odmah, ali nam ipak izobličavaju pogled na svijet.”
“Previše se bavimo svime što nam nedostaje, a premalo smo zahvalni na svemu što imamo.”
“Važne vještine su bodrilačke, ne borilačke.”
“Kaže se da je vrijeme novac. No, kad je u životu vrijeme za oporavak, ključna valuta je – vrijeme.”
“Kad nas je strah, slova tih riječi zamijenimo u riječ hrast i rastimo hrabro, čvrsto i ponosno.”
“Ono što nam se mota po glavi, ono je što nam kroji život.”
Preporuka svima kojih okolnosti spaljuju na lomači života. Uz ovu knjigu ćete možda čak i uspjeti, kao Phoenix, ustati iz pepela.
Izvor: Knjiški moljac