RECENZIJA Knjiški moljac

Nakon knjiga Pohvala starosti i Pohvala tijelu – stiže nam i knjiga Pohvala pučkoj pjesmi, prigodno nazvana Glas naroda!

O knjizi

Pavao Pavličić nam u ovoj, trećoj knjizi iz serije Pohvala, daje odgovore na sljedeća pitanja:

Što se dogodilo sinoć kad je pao mrak? Zašto su lijepi mostarski dućani? Što nam radi onaj dido stari? Zašto bi Kata morala baš celer brati? Što se dogodilo kad je Mujo zamandalio vrata?

Autor želi ispraviti nepravdu nanijetu pjesmama koje svi znaju i rado pjevaju ali rijetko tko o njima piše, tumači ih, a mnogi ih i ne razumiju. On će nam pjesme protumačiti isključivo iz svog slušateljskog (vjerujemo i pjevačkog) iskustva i na zabavan način otkriti neke njihove nove dimenzije i značenja. Tako će nas natjerati da ponovno posegnemo za njima, a ako treba i naručimo ih nekom prigodom od svirača.

Podrobnije (ako vas je tema do sad zaintrigirala) :

Ovo je nama prvi doticaj sa serijalom “Pohvala” , kojeg je ova knjiga treći dio. Nismo neki stručnjaci za pučke pjesme, pa smo većinu toga upravo naučili iz ove knjige. Pokrivamo se ušima i priznajemo da znamo možda dvije, tri pučke pjesme od svih ovih koje je autor naveo u knjizi, a od tih dvije, tri, u biti, možemo reći da baš “znamo” samo “Ustani bane“.. ?‍♀️?‍♂️

Tako da ćemo se nadalje većinski referirati na podatke koje nam je Pavao predočio u knjizi iz koje smo dosta toga naučili.

Kako i sam autor u knjizi navodi; pučke su popijevke neprestano izložene kušnji i kod publike i na tržištu. Vremena se mijenjaju i mnoge stare pjesme, običaji i književna djela padaju u zaborav. Ta djela starine mjesto moraju boriti s drugim (modernim) pjesmama koje u današnje medijsko vrijeme žare i pale ubrzanim ritmom naših sve bržih života. Iako, moramo biti svjesni da popularne pjesme ne mogu postojati na onaj način kako postoji umjetnički tekst, obakav kakav sebi može dopustiti da čeka desetljeća ili pak, stoljeća da ga netko prepozna i vrednuje. Popularna pjesma ili jest popularna ili je nema, kao da je nikad nije ni bilo. Ali taj užurbani tempo života nosi svoj danak u umjetnosti. Danak u zaboravu… I upravo zato da umjetnička djela starine ne prekrije prašina zaborava, Pavao nam ovom knjigom želi pokazati da su mnoge naše stare popijevke vrijedne da se sačuvaju. Da su vrijedne ne samo zato što u sebi kriju neslućene dubine i poetske potencijale, jer su složenije od mnogih umjetničkih pjesama, nego ponajviše zato što su nam i danas kadre pbuditi emocije i podariti nam trenutke poetskog ispunjenja.

Pučke pjesme su glazbeno jednostavne i lako se pamte, jer su zasnovane na nekim uvriježenim melodijskim obrascima. Sve su kratke i sve su zaokružene, dorečene. Njihove su teme bliske običnom čovjeku, tekstovi su lako razumljivi i služe za zabavu. Uglavnom se izvode na pučkim veselicama. Pučke su pjesme neobičan spoj velikog i malog, kako autor kaže, one su spoj trenutnoga i trajnoga, važnoga i nevažnoga… U njima imamo pjesme koje su namijenjene izvođenju jednog izvođača, te su u pravilu tužne, i imamo pjesme koje su namijenjene za više izvođača, te su u pravilu one vesele… Isto tako, pučke pjesme mogu se podijeliti na one namijenjene za slušanje i one namijenjene za pjevanje.

Neke od pjesama koje autor želi sačuvati od zaborava:

Škripi đeram, tko je na bunaru

Letovanić

Lepe ti je Zagorje zelene

Poleg jedne velke gore

Ustani, bane

Divan je kićeni Srijem

Jeste čuli novost

Zdravo, djevo

Dolinom se šetala

Ju te san se zajubija

Na te mislim kad zora sviće

U ranu zoru

Zvjezda tjera mjeseca

Rožica sem bila

U gaju tom

(… i mnoge druge…)

Kaže autor da mu je stalo da naglasi još nešto: “Ne radi se tu o kvaliteti. Radi se samo o tome da čovjeku trebaju i pjesme za slušanje i pjesme za pjevanje…”

O autoru

Pavao Pavličić rođen je 16. kolovoza 1946. godine u Vukovaru gdje je završio osnovnu i srednju školu. Nakon toga uputio se u Zagreb kako bi započeo studij na Filozofskom fakultetu. Diplomirao je 1969. godine komparativnu književnost i talijanski jezik. Doktorirao je 1974. godine tezom iz područja metrike. Svoju karijeru kao jedan od najpoznatijih književnika malo novije generacije započeo je kao novelist. Objavio je velik broj pripovijetki gdje možemo ubrojiti njih nekoliko, a to su: “Vilinski vatrogasci”, “Dobri duh Zagreba”, “Slobodni pad”, “Vodič po Vukovaru”, “Prolazna soba”. Naravno tu je još veliki broj pripovijetki koje nismo sve naveli, ali možete zamisliti kako je riječ o zaista bogatom stvaranju i prije svega naslijeđu.

Ostale naše recenzije knjiga Pavla Pavličića potražite ovdje: Štićena osoba i Bakrene sove.

Citat;

.

“Koji put pučka pjesma uspijeva, nehotice i gotovo nesvjesno, postići veliku složenost teksta, a potom je plasirati kao nešto jednostavno i samorazumljivo.”

.

Preporučujemo svima koji žele za sljedeće generacije sačuvati lijepu bezvremensku liriku. I žele ipak nešto naučiti ili dopuniti znanje o našem naslijeđu. Posljednju riječ prepuštamo autoru: “Ovom sam knjigom htio potaknuti čitatelja da, nakon što pročita moj tekst o nekoj pjesmi, ode na internet pa da tu pjesmu posluša. Siguran sam da će ona u njemu pomaknuti neke žice, kao što je pomaknula i u meni dok sam o njoj pisao.”

 

Izvor: Knjiški moljac