RECENZIJA Knjiški moljac
Doček Nove godine. Kućica u šumi…
Devetorica dobrih prijatelja koji se prisjećaju uspomena.
A ipak…
Družina je potajno svjesna da ih više ne povezuje ništa osim zajedničke prošlosti, dubokih starih rana i mračnih tajni.
Kada sat otkuca ponoć, a posjed obavije snažna mećava, u snijegu osvane slomljeno, izobličeno tijelo.
Družina je zarobljena na posjedu, a sve upućuje na umorstvo.Nitko ne može doći.No, nitko ne može ni otići.Čak ni ubojica.
O knjizi
“Lovačka družina” je debitantski kriminalistički roman autorice Lucy Foley čiji je nastanak nadahnulo jedno zabačeno mjesto u Škotskoj koje joj je rasplamsalo maštu.
Moj dojam
Prvi dio knjige je pomalo uzbudljivo usporen, ono kao u onim starijim detektivskim filmovima… Kućica na osami. Prijatelji koji imaju burnu prošlost i mračne tajne… Sve se odvija odmjereno uz tu mističnu notu koja najavljuje skori zaplet…
Drugi dio knjige juriša događajima koji se miješaju sa psihološkim previranjima likova i gdje imamo nekoliko potencijalnih ubojica, a nikako ne možemo jasno i glasno uprit prst u jednu osobu i reći: “e, to je ta, definitivno.”
Najljepši dio knjige mi je bila ta atmosferičnost. Taj ugođaj brvnare, snijega, ta toplina kolibe u kontrastu sa izvanjskom mećavom i hladnoćom… I ta tajnovitost, ta detektivska igra otkrivanja ubojice…
“Unutrašnjost Brvnare jednostavno je prekrasna – ali drago mi je što ćemo ovdje samo objedovati, a ne i noćiti. Staklo dodatno naglašava kontrast između osvjetljene unutrašnjosti i vanjske tmine. Iznenada postanem svjesna koliko smo zapravo izloženi pogledima izvana, osvjetljeni poput kukaca zatočenih u staklenki… ili glumaca na pozornici, zaslijepljenih svjetlima pozornice i posve nesvjesnih prisustva publike koja promatra. Vani bi mogao biti bilo tko, skriven tminom, i promatrati nas, a da to i ne znamo.”
Jedini problem mi je bio pohvatati toliko likova. Mislim da bi cijela priča funkcionirala još i bolje da je autorica odlučila srezati broj likova.
“Preživljavanje i postojanje – na rubu. Ne život. To je riječ za one koji od svakog dana traže razonodu, zadovoljstvo i ugodu.”
Prijatelji s tajnama.
Parovi i stranci.
Lucy Foley zna zanat. Zna kako izgraditi zanimljive, nimalo dosadne likove i kako održati napetu atmosferu, dinamičnost i kako nabrijati tenzije među likovima…
Katie je crna ovca, odudara od svoje družine, samozatajna je, povučena….
Julien i Miranda su naizgled savršen, zlatni par.
Julien je tamnokosi muškarac, otmjen, bogat,razmaženi hedonista, naizgled željan divljine, ali u potajnom očekivanju luksuza…
Miranda je visoka, izgledom savršena plavuša, ali unutar nje krije se košmar…
Mark i Emma su još jedan par. Mark baulja kroz život nedodirnut osjećajima drugih, on se smije u posve neprimjerenim trenucima i zbija neumjesne šale… Tu je i Emma koja je jeftina i neugledna verzija Mirande.
Nick i Bo čine treći par…
Samira, Giles čine četvrti par družine, a oni su stigli sa svojom šestomjesečnom kćerkicom Priyom…
Tu su i Doug i Heather, koji nisu dio družine, oni su domaćini Brvnare… Oni taj posao rade kako bi pobjegli od demona svoje prošlosti …
Zatim tu imamo i islandski par, Ingvara i Kristin, koji, isto tako, nisu dio družine… I koje je nenadano u brvnare pustio jedan od povremenih zaposlenika, Ian.
Eto, da dobijete dojam o koliko broju likova se radi…
A umalo zaboravih spomenuti da se šumama kreće i serijski ubojica, tzv Gorski davitelj…
“Problem je u tomu što je većini gostiju mjesto poput ovoga jednako strano koliko bi bio i izvanzemaljski planet. Riječ je o ljudima koji žive lagodnim životom. Život ih je mazio, pa se osjećaju nedodirljivima. Toliko su navikli na nevidljivu sigurnosnu mrežu svojih života – da pretpostavljaju kako ih takva mreža prati posvuda… “
Tko je ubojica? Tko je uopće ubijen?
Da, skoro, pa do zadnjeg momenta ne znamo niti da li je ubijen tip ili žena…
“Kad nestane sve čime si inače odvraćaju pažnju, ovdje, u tišini i osami, demoni koje su uspijevali držati na odstojanju uspijevaju uhvatiti korak s njima.”
Inteligentno sastavljen, napetost vrije svakom novom stranicom… Vjerno dočarava ljudsku psihologiju i patologiju. Lucy Foley je…
Moderna Agatha Christie!!!
“Postoji nešto uznemirujuće u odsječenosti i spoznaji koliko smo daleko od svega.”
O autorici
Lucy Foley studirala je englesku književnost na sveučilištima Durham i UCL, provevši nakon toga nekoliko godina u izdavačkoj industriji na mjestu urednice beletrističkih naslova, prije nego je napustila taj posao kako bi se mogla u potpunosti posvetiti pisanju. “Lovačka družina” njezin je debitantski kriminalistički roman čiji je nastanak nadahnulo jedno zabačeno mjesto u Škotskoj koje joj je rasplamsalo maštu. Lucy je također autorica triju povijesnih romana, koji su prevedeni na šesnaest jezika.
Citati
“U prijateljstvu se, baš kao i u ljubavi, suprotnosti često privlače. Ekstrovert i introvert, yin i yang.”
“On je oduzeo život; zapravo, mnogo njih. I ne samo životinjskih. On zna bolje od ikoga kako to nije nešto čime bi se trebalo hvalisati. Riječ je o mračnom mjestu s kojeg se nikada ne uspiješ u potpunosti vratiti. Učini ti nešto… Nešto se negdje u dubini duše, korjenito promijeni; neki presudno važan dio biva amputiran. Prvi je put najgore, no i svakom sljedećom smrću duša biva ponovno ranjena. Nakon nekog vremena ne preostane ništa osim ožiljaka.”
“Jamie je vjerovao da ljudi ubosnovi nisu ništa doli civilizirane životinje. Da su našibosnovni nagoni skriveni ispod sloja društvene šminke; prigušeni, kontrolirani. Međutim, u trenucima čak i neznatnog stresa, životinja u nama ima priliku probiti se na površinu.”
“Nekim ljudima ne treba nekakav poseban poticaj da se pretvore u čudovišta, dovoljno ih je staviti pod umjeren pritisak i izbaciti ih iz ugode njima poznata okoliša. A ponekad jednostavno imate snažan predosjećaj u vezi ljudi, koji ne možete nikako objasniti; jednostavno to znate, u nekom dubljem dijelu svoje nutrine. To je također gmazovski mozak na djelu.”
“Međutim, čak i ako nemamo puno doticaja s drugim ljudima, čini se kako nas poriv za odmjeravanjem onih oko nas, ta osnovna ljudska odlika, nikada ne napušta.”
“U svojem sam nekadašnjem poslu redovito viđala mrtva tijela. Svakako puno više od prosječne osobe. Ali užas tog iskustva nikada ne iščezne u potpunosti. Šok – dubok, egzistencijalni šok – uvijek je prisutan kad se suočite s beživotnom stvari koja je nekoć bila osoba.”
“… u vremenima u kojima živimo, svi smo mi zapravo uhode. Svi znamo tako mnogo o tuđim životima. Čak i o ljudima koje godinama nismo vidjeli. O prijateljima iz djetinjstva, o nekadašnjim školskim kolegama.”
“Većina ljudi nije ni svjesna da imaju više nego što im je potrebno. Lijeni su, pohlepni i posve slijepi na činjenicu da su im životi krajnje lagodni.”
“Pati od osjećaja duboko ukorijenjenog srama uslijed činjenice da potječe, ne baš iz siromašne, ali obitelji slabijeg imovinskog stanja. Strahuje da će se pred drugima pokazati u lošem svjetlu.”
“Nada je predivna stvar dok još postoji ikakva mogućnost da će sve biti u redu.”
“Mjesto odiše savršenom melankolijom. Potrčim prema njemu. Zateknem naslagane kanue koji se, prrtpostavljam, rabe tijekom ljetne sezone – jedan je polegnut na dno pa se tijekom zime do vrha napunio kišnicom koja je sada zaleđena. Nadvijem se nad njega, a kad pogledam u njegovu unutrašnjost, učini mi se da je moj odraz zatočen ispod ledene kore – kao da sam i sama zatočena tamo.”
“Zanimljivo je da sada živimo u svijetu gdje izoliranost, kako fizička, tako i virtualna, predstavlja promidžbenu stavku vrijednu isticanja.”
“Vani me dočekala neprobojna tama i tišina noći. Sjećam se kako sam primjetila da nebo iznad mene posjeduje dubinu kakvoj nikad prije nisam svjedočila, dubinu koja se u tom trenutku činila zlokobnom, poput kakva bezdana.”
Preporuka ljubiteljima kriminalističkih trilera s naglaskom na misterij u kojem se među okupljenima traži mogući ubojica. Nešto tipa “Poirot” istraga…
Izvor: Knjiški moljac