RECENZIJA Knjiški moljac
“Negdje, u nekom trenutku nasmiješeni će čovjek ostaviti trag, načiniti pogrešku koju će on moći iskoristiti.”
Moj dojam
Roman “Čovjek koji se smiješio” četvrti je slučaj istražitelja Kurta Wallandera.
Od ovog autora, i iz ovog serijala, ovo je zasad moj drugi pročitani roman. Prvi je bio “Bijela lavica” (treći slučaj).
Jedan prijatelj, odvjetnik, zamolio je istražitelja Kurta Wallandera za pomoć. Njegov otac stradao je tijekom noći u prometnoj nesreći, ali Sten Torstensson ne vjeruje da je u pitanju bila nesreća. Nakon dva tjedna i on je mrtav. Ovaj put istraga vodi Kurta Wallandera u jednu potpuno novu dimenziju zločina.
Kurt Wallander je potpuno slomljen čovjek, ali je zato ili možda baš zbog toga, nevjerojatan policajac. On je poput superheroja, žestok, a nježan, grube vanjštine, ali tople nutrine… On je jedna velika osjećajna duša i daje novu dimenziju krimićima.
Kao lik mi je totalno kliknuo. On je u stanju ugroziti vlastitu sigurnost kako bi spasio druge. On je uvjerljiv. Pouzdan. Njegova osobnost apsolutno dominira ovim serijalom. Empatični detektiv u borbi protiv organiziranog kriminala koji se iz marljivog detektiva, kako se slučaj raspetljava, pomalo pretvara u budalastog, ali hrabrog, Williama Wallacea(Hrabro srce).
Zakon!!!
Ova knjiga je napisana u ranim devedesetima, ali aktualni da ne mogu biti aktualniji problemi zastupljeni su u njoj. Ovdje je riječ o ilegalnoj trgovini organima.
“… u Južnoj Americi i Aziji postoje organizacije od kojih se mogu naručiti ljudski organi. Onda se ubijaju ljudi da bi se udovoljilo narudžbama.”
“Bubreg nema lice, nema identitet. Ubiju dijete u Južnoj Americi i onda produže život nekom na Zapadu tko to može platiti i tko ne želi čekati da dođe na red za presađivanje.”
“To je slika svijeta. Čovjek koji živi u siromaštvu, spreman je na sve kako bi obranio svoj život. U slamovima Rija ili Lagosa, Kalkute ili Madrasa možete stati na ulični ugao, pokazati tridesrt dolara i povikati da tražite nekoga tko je spreman ubiti čovjeka. Za manje od jedne minute stvorit će se red dobrovoljnih počinitelja. I oni neće pitati koga ili zašto trebaju ubiti. No spremni su to učiniti za dvadeset dolara, možda čak i za deset.”
Više o našim razmišljanjima na temu doniranja organa možete pročitati u recenziji na knjigu “Popraviti žive”.
Na momente priča na sunce izvlači duboko zakopane frustracije usmjerene na uobičajene zloupotrebe pozicija, moći i ono tako aktualno i poznato skrivanje iza maske “radim za opće dobro”…
Mankell je majstor proceduralnih opisa policijskih istraga. Moj naklon, maestro!!!
Iznenađen sam krajem. Pomalo je melodramatičan i zbog toga četvorka.
“Bojim se magle, pomislio je. A zapravo bih se trebao bojati čovjeka kojeg sam upravo posjetio u dvorcu Farnholm.”
Ovaj serijal knjiga star preko dvadeset godina koji nam u novom ruhu donosi Mozaik knjiga svakako vrijedi imati na polici. Teme obrađivane u svakom od slučaja izgleda da su bezvremenske i uvijek aktualne.
O autoru
Henning Mankell najuspješniji je švedski pisac kriminalističkih romana svih vremena koji je vrhove svjetskih ljestvica najprodavanijih knjiga osvojio godinama pije no što je taj žanr iz skandinavskih zemalja osvojio svijet. Od njega su učile mnoge današnje zvijezde toga žanra, ali malo mu se tko uspio približiti u spisateljskoj vještini. Neki su njegovi romani ekranizirani i u Švedskoj i u Velikoj Britaniji gdje ga je utjelovio slavni Kenneth Branagh. Henningu Mankellu na hrvatski su do sad prevedi romani “Ubojstvo na Ivanjsku noć”, “Na pogrešnom tragu”, “Talijanske cipele”, “Ubojica bez lica” i “Psi iz Rige”. Preminuo je u listopadu 2015. godine.
Citati
“Kao da se sudaraju dva svijeta. Ja, a i mnogi drugi policajci, svjesni smo toga da naše znanje i iskustvo potječu iz vremena u kojem je sve bilo drukčije, zločini su bili providniji, moral čvršći, autoritet policije nedodirljiv.”
“Odvjetnici su bili čuvari mnogih tajni.”
“Gdje su moji snovi, pomislio je. Kad je čovjek mlad, ima snove koji ili izblijede ili se pretvore u volju koju zatim provodi. Što je meni zapravo ostalo od svega onog što sam nekoć želio.”
“Strah je bio poput divlje zvijeri.”
“U svakom policajcu krije se lovac.”
“Stalno moramo mijenjati točku iz koje gledamo, u protivnom ćemo uvijek imati mrtvi kut. Koliko god istraga bila složena, mora postojati mogućnost za takvo objašnjenje koje će razumjeti svako dijete.”
“Previše škrtarimo s međusobnim upućivanjem ohrabrujućih riječi. S kritikom i pokudom smo, naprotiv, vrlo široke ruke.”
“Svi moramo umrijeti.”
Preporuke svim istinskim ljubiteljima krimića. Kao i prethodna “Bijela lavica”, i ova knjiga nadilazi sam krimić. Veselim se novim slučajevima istražitelja Kurta Wallandera.
Izvor: Knjiški moljac