RECENZIJA Knjiški moljac
Pisma koja slamaju srce.
Djevojke koje drže pod ključem.
Mračna tajna koju tek treba otkriti.
O knjizi
Roman Djevojka iz pisma prvi je roman autorice Emily Gunnis koji je oduševio čitatelje diljem svijeta.
Samantha Harper novinarka je koja očajnički želi napredovati u poslu. Kad slučajno naiđe na pismo iz prošlosti, njegov će je sadržaj šokirati i duboku dirnuti. Pismo je napisala mlada majka koja preklinje da je se spasi iz samostana Svete Margarete u koji je zatvorena zbog tada prezrene maloljetničke trudnoće. Svaki joj je dan važan, već sutra bi moglo biti prekasno.
Samantha će biti uvučena u tragičnu priču u kojoj će još otkriti i niz neobjašnjivih smrti povezanih sa ženom, ali i shvatiti da je poslije poroda toj ženi oduzeto dijete i dano na posvajanje protivno majčinoj volji.
Sveta Margareta uskoro se ruši pa Samantha ima samo nekoliko sati da razriješi misterij star više od šezdeset godina. Jer istina, koja joj je gotovo na dohvat ruke, mogla bi biti zauvijek izgubljena…
Moj dojam
Miješana salata drame, povijesne fikcije, kriminalističkih aspekata, horora i pomalo nadrealnih elemenata…
Iz ovih stranica izbija očaj, tuga ogorčenost i tragična potreba za osvetom…
Htjela sam ovoj knjizi dati tri zvjezdice. Zašto? Zato jer smatram da tragične priče poput ove koje nose u sebi stvarnu tragediju koja je zadesila ljude ne bi baš trebale u sebi nositi te neke nadri-elemente. To samo umanjuje na neki način pravu tragičnu priču tih ljudi i daje pomalo bizarnu notu cjelokupnom djelu. Zašto još? Usporena radnja me uspava, a ova je ekstremno usporena i onda još uz sav taj slow motion unutar nje nagurano je toliko likova da ti se zavrti u glavi… Priča je zanimljiva, ali pomalo je naporno žonglirati sa toliko likova i između dva različita vremenska perioda (1956. – 2017.) Mislim da je ovo bila jedina knjiga gdje sam pasuse pomalo preskakala kako ne bih zaista zaspala i tim preskakivanjem nisam baš puno propustila. Uglavnom, dala sam joj četiri jer je autorica napravila dobar posao sa istraživanjem stvarnih priča…
Samina baka je, navodno, pronašla intrigantna pisma među djedovim stvarima nakon što je on preminuo. Za života je prodavao antikvitete, pa je Sam smatrala da tu nije ništa čudnoga; naime, djed joj je često pronalazio pisma i osobne dokumente u namještaju koji je prodavao. Ali istina polako, ali sigurno pronalazi put i uzdrma zemlju pod Saminim nogama.
Sam je mlada žena, majka djevojčice Emme. Ona i Ben, Emmin otac, su razdvojeni (ili rastavljeni?) i baka joj pomaže oko male. Sam je novinarka u potrazi za pričom koja će je lansirat u orbitu uspješnih novinara.
Nakon što ugleda ona pisma kod usnule bake, iščitavajući ih, Sam vidi u njima priliku za dobru priču…
Pisma je davno pisala djevojka Ivy, a u njima, ona progovara o hororima koje su djevojke u pedesetima i šezdesetima prolazile u Svetoj Margareti. Ivyna je priča užasna. Popušila je košaricu od dečka s kojim je ostala trudna, kojem je bezuvjetno vjerovala da je nikad neće napustiti i da on nju jednako jako voli kao i ona njega. Oćuh, koji je ujedno bio i njezin ujak, potjera ju u Svetu Margaretu gdje ona, budući da nema za smještaj, nakon rađanja djeteta mora ostati raditi još tri godine.
“Bila je 1956. i on je bio pred potpisivanjem ugovora za Brighton. Volio je Ivy, ali bio je mlad i u tom je trenutku tek zajahao vrh najvećeg vala u svome životu. Njegov ga je otac upozoravao da se prekrasne djevojke koje se smiješe vrlo lako pretvore u ljutite i naporne žene koje te natjeraju da odustaneš od svojih snova. “
Saznajemo užasne stvari…
Dom za majke i novorođenčad Sveta Margareta. Vikorijanska gotička vila. Samostan Svete Margarete za neudane majke.
Djevojke su bile prisiljene raditi u praonicama, često su upravljale teškim strojevima sve dok im ne bi započeli trudovi. Djecu su im oduzimali odmah nakon poroda. Majke su bile prisiljene potpisati da se odriču svih prava da ih ikada pokušaju pronaći. Odmah po porođaju slane su nazad na posao i to uz minimalan unos hrane. Nije im bilo dozvoljeno da se bune. Nije im bilo dozvoljeno ni da se razbole. Mnoge djevojke su u takvim uvjetima umirale.
U to vrijeme, prije umjetne oplodnje, neplodni parovi se nisu imali komu javiti i bili su spremni platiti mnogo novca za dijete. To je bilo tako do sredine sedamdesetih kad su vrata Svete Margarete zatvorena.
Mlatile su se pare i na ilegalnom testiranju lijekova farmaceutske kompanije na otetoj djeci…
Sada nadalje ima puno spojlera, pa eto, odustanite na vrijeme ili čitajte dalje na vlastitu odgovornost…
No vratimo se na Ivy i njezinu tužnu priču… Nakon što joj je oduzeto dijete, curica Rose, Ivy se trudi pomoći Elviri, osmogodišnjoj djevojčici, da pobjegne s tog groznog mjesta.
No Ivy odvedu, pa se ona u očaju bijega iz tog pakla, baci kroz prozor u smrt, a Elvira uspije zgiljati kroz podzemne prolaze. Nakon što izviri na crkvenom groblju, Elvira ubrzo upoznaje svoju sestru blizanku Kitty. Časne se dočepaju Kitty misleći za nju da je odbjegla Elvira i batinjaju je do smrti. Elvira preuzima Kittyn identitet i ne skida ga cijeli svoj život. Ona utepa sve ljude za koje ona smatra da su trebali biti kažnjeni. Tu vučemo paralelu sa čudnovatim popisima imena ljudi u tim pismima. Mnogi od tih ljudi su umirali u sumnjivim okolnostima…
E, sad, tu dolazimo do konfuznog dijela priče… Dakle, imamo ogorčenu Elviru aka Kitty, koja se sveti debilima i to je, ajde, ok, to shvaćam, ali ne shvaćam zašto se pojavljuje Saminoj baki na vratima s namjerom da joj naudi. Taj dio mi nema nikakvog smisla. Baka je, ako do sad niste shvatili, odavno otuđena beba Rose, Ivyno dijete. I ona je, dakle, isto tako žrtva kao i Elvira. Zbog čega bi ona trebala biti kažnjena?
Na kraju sve, osvetom Elvire, završava u plamenu. Tijela davno ubijenih djevojaka i djece bivaju otkrivena, a baka spašena.
Još jedan konfuzni dio:
I gdje nestade Fred? (Samin kolega koji je zateleban u nju, a kako polako otkrivamo, izgleda i ona u njega)
Mislim da bi priča bila puno bolja kada bi se iz nje maknula Elvirina štorija. Malo je too much.
Pa kaže autorica na samom kraju;
“Iako je dom Svete Margarete potpuno izmišljen, on je spoj različitih domova za majke i novorođenčad te priča onima o kojima sam čitala dok sam istraživala za ovaj roman, a uvjeti prikazani u ovome domu, nažalost, istiniti su.”
Zbilja je tužna pomisao na to da su instituacije opisane u knjizi zaista kao takve postojale i da su vođene od strane časnih sestara koje bi trebale biti na neki način osobe koje su primjer časti i krijeposti drugim ljudima.
“Ni jedna časna sestra i ni jedan svećenik koji su uzrokovali i radili to grozno zlostavljanjenisu se morali ispričati; i dalje su na sigurnom.”
Ne mogu razumjeti zašto su ljudi takve zvijeri jedni drugima…
O autorici
Emily Gunnis prije početka spisateljske karijere radila je na televiziji. Njezina majka slavna je engleska spisateljica Penny Vincenzi. Roman Djevojka iz pisma njezino je prvo djelo koje je oduševilo kako kritiku tako i čitatelje. U međuvremenu objavila je i roman Izgubljeno dijete kojim je potvrdila da je ime na koje će se u budućnosti morati ozbiljno računati.
Citati
“Dok je pažljivo gacala između hrpetina križaljki i novina, napuštenih šalica hladnog čaja, drvenih bojica i napola pojedenih rižinih krekera, pogled joj je pao na rukom napisano pismi na podu pokraj bakine obješene ruke, kao da je zaspala dok ga je čitala.”
“Pisala.mu je.još mjesecima nakon što je rodila dijete, pisma su bilabprepuna takvih izmišljotina i fantazija da ih je prestao otvarati.”
“Nakon što je dva sata čitala o groznim slučajevima gdje su bebe otimane majkama, što je bilo iskustvo od kojeg se te žene nikad više nisu oporavile, Sam više nije mogla…”
“Ovo je mjesto prava ludnica.”
“Moja je baka ovo pronašla među djedovim dokumentima. To je pismo koje je napisala mlada djevojka Ivy 1956. Njezin dečko nogometaš napravio joj je dijete, ali čini se da ne želi imati veze s time.”
“Njihova je bol dio kazne, doktore.”
“Pisma koja je moja prabaka pisala govore o svijetu srcedrapajuće boli i mukotrpnog rada koji je nezamisliv bilo kojoj ženi.”
Preporuka ljubiteljima povijesne fikcije, teških i bolnih tema i usporenijih radnji…
Izvor: Knjiški moljac