RECENZIJA Knjiški moljac

“Žute su oči uranjale u plave. Sekunde. Minute.
Komadić vječnosti.
Uto je pored mene
poletjela ptica i preplašila me. Vuk je koraknuo unatrag, okrenuo se i otrčao.
Još sam dugo sjedila ondje i pokušavala shvatiti taj trenutak. Taj treptaj vječnosti.”

………………………………………………

Predivna, edukativna knjiga o veličanstvenim životinjama, vukovima, pisana u obliku memoara jedne bivše odvjetnice koja je život posvetila  proučavanju vučjih obitelji.

O knjizi

U nezaboravnoj knjizi Mudrost vukova stručnjakinja za vukove i prirodoslovka Elli H. Radinger koristi dvadesetpetogodišnje iskustvo rada s ovim životinjama kako bi nam ispričala izvanredne priče o vukovima s kojima se susrela.

Vukovi su puno više nalik ljudima nego što smo ikada slutili. U stvari, mogu nas naučiti kako biti bolji ljudi. Oni se igraju, vole, brinu za druge, pokazuju suosjećanje, umiru od slomljena srca, čeznu za domom, surađuju i beskrajno su strpljivi, a njihovi vođe znaju kada poslušati sljedbenike.

Prirodoslovka Elli H. Radinger vodi nas na putovanje u srce vučjeg čopora otkrivajući nam koliko su organizirani i što nas mogu naučiti o obitelji, preživljavanju, vodstvu, predanosti te kako uživati u onome što nam život pruža. Nijedna druga knjiga neće vas toliko približiti istini o vukovima – i nama samima.

Moj dojam

Inače, obožavam sve životinje, ali posebnu ljubav gajim prema psima, vukovima, kojotima, lisicama i svim ostalim srodnicima tih veličanstvenih, inteligentnih, hrabrih, odanih i osjećajnih životinja. Ova knjiga mi stoga nije bila nimalo dosadna, štoviše, potvrdila je sva moja dosadašnja saznjanja o njima te učvrstila moju ionako ogromnu ljubav prema njima. Istinski sam uživala u svih dvjestotinjak stranica. Većina ljudi zazire od spomena na vukove. Divlji su vukovi u filmovima prikazani kao strašna bića koja reže i kese zube, no u stvarnosti njihov je život obilježen skladom te zaigranim i nježnim suživotom. Altruizan među vučjom rodbinom apsolutno je fascinantan. Oni su u stanju žrtvovati svoj život za svoju obitelj i rodbinu. Oni ne mare za svoj život ako im je netko od obitelji u opasnosti. Srčani su, hrabri i odani (sve one kvalitete kojima čovjek teži i kojima se diči, ali ih većinom ne posjeduje). Snaga vučje obitelji plemenitija je od snage mnogih ljudskih obitelji.

Uz to što su privrženi svojoj obitelji, oni su isto tako privrženi i nekim drugim vrstama životinja, posebice gavranu kojeg, na neki način, smatraju svojim kućnim ljubimcem.

Knjiga je prepuna fascinantnih podataka iznesenih iz osobnog iskustva autorice stečenog dugogodišnjim promatranjem raznih čopora vukova. Pa tako saznajemo da vukovi mogu smrviti velike kosti sa par ugriza, da vukovi u SAD-u znaju uspješno uloviti velikog bizona, da vukovi uglavnom imaju jednog partnera cijeli život, da se svi članovi čopora brinu za mladunčad… Autorica nam je svoja saznjanja podastrijela u obliku memoara na jedan jednostavan, topao i intrigantan način koji zaokuplja pozornost čitatelja. Veoma je zanimljivo promatrati vukove njezinim očima i postepeno shvaćati zašto je napustila prestižnu odvjetničku karijeru…

Vukovi su visokointeligentna i prilagodljiva životinjska vrsta.
Oni nas uče da u nekim banalnijim stvarima, ukoliko nitko od obitelji nije ugrožen, ne srljamo slijepo u riskantnu situaciju i da realistično procijenimo stanje prije nego li se odlučimo na neki potez.

Te veličanstvene životinje o kojima ljudi imaju toliko predrasuda, zaigrana su, plaha (u susretu s čovjekom) i znatiželjna bića. Vuk nikad prvi neće napasti čovjeka, prije će od njega pobjeći i u svakom ga slučaju, izbjegavati (ništa čudno).
Za vukove je svijet oko njih izvor stalna čuđenja. Oni su u sebi zadržali tu dječju nevinost s kojom ništa ne uzimaju zdravo za gotovo, već sve ispituju i svaka situacija je za njih jedan sasvim novi izvor skrivenih čuda, novih otkrića i iznenađenja. Po tom su pitanju oni cijeli svoj život nalik ljudskoj djeci.  Dobro, vjerojatno onoj djeci prije tehnološkog boom-a. Autorica se pita, znaju li se uopće naša djeca još igrati ili su uglavnom prikovana za ekrane i mobitele koji im služe i za igru i za druženja (društvene mreže)… A djeca sve, u biti, kopiraju od odraslih. Ona uče na primjerima koje im mi dajemo svojim ponašanjem. Tu se postavlja  pitanje kako mi, odrasli, stojimo s igranjem? Znamo li još kako to ide? Toliko smo zaokupljeni svakodnevicom da nemamo vremena ni za igru unutar vlastite obitelji… Nadalje, upravo tu dolazimo do  krajnjeg pitanja; Tko ispravno shvaća smisao života, vukovi ili mi?

Vukovi i divljina, priroda od koje smo se otuđili, potiču nas da se zapitamo: Tko smo? Zašto smo ovdje? Koji je smisao našeg života?

Vukovi si ne postavljaju ova pitanja, jer oni žive sada, oni žive u prirodi i u skladu s njom, za razliku od nas. Čine li vukovi, dakle, naš ekosustav zdravijim? Apsolutno!!! Ali, vuk ne može u nekoliko desetljeća spasiti ono što je čovjek u velikom stilu uništavao tisućama godina.

Njih ne zanima ih postojimo li mi uopće (dok god im ne uništimo habitat, pa ni onda). Nismo ništa doli dio njihove okoline kojoj se oni uspješno  prilagođavaju.

Možda je upravo to njihov najveći poklon nama – ta beznačajnost, nevažnost nas ljudi za njih, vukove. Možda u našem odnosu prema prirodi nedostaje više poniznosti i skromnosti. Možda je konačno došlo vrijeme da se prestanemo doživljavati tako važnima…

I možda bi konačno trebali početi učiti od prirode oko sebe i inteligentnih bića koja žive u skladu s njom. Jer, kako kaže jedna izreka; Ljudi su naučili roniti poput morskih stvorenja, naučili su letjeti poput ptica, a sad još jedino moraju naučiti hodati zemljom poput Čovjeka…

O autorici

Elli H. Radinger, rođena 1951., odrekla se odvjetničke karijere kako bi se u potpunosti posvetila svojim istinskim strastima: pisanju i vukovima. Sada je najpoznatija njemačka stručnjakinja za vukove, a svoje golemo znanje dijeli u knjigama, na seminarima i na predavanjima. Već dvadeset i pet godina najveći dio svake godine promatra divlje vukove u Nacionalnom parku Yellowstone u Wyomingu u SAD-u. Mudrost vukova prva je njezina knjiga.
. 

Citati

.

Rekao mi je: “Moraš biti potpuno opuštena! On osjeća tvoje uzbuđenje.”
U glavi mi se usporio film. Snažne su se stražnje noge vuka pripremale za skok. Kada je poletio prema meni, ja sam mu se suprotstavila čitavom svojom snagom i više nije bilo povratka. Šape poput dlanova sletjele su na moja ramena, a njegovi impozantni očnjaci bili su tek centimetar udaljeni od mog lica. Svijet se zaustavio. Onda mi je grubim jezikon više puta polizao lice. Taj je poljubac bio poput droge koja me uvela u opojni svijet vukova.
.

.

“Što duže promatram vukove, tim me više zapanjuju. To se posebno odnosi na njihov odnos prema drugim vrstama poput tisućljetnog prijateljstva između vuka i gavrana.”
.

.

“Priroda nije Disneyev film, koliko god rado to voljeli misliti. Smrt je uvijek krvava i strašna. No puno su strašniji, po mome mišljenju, masovni uzgoj i transport životinja. Vučji je lov dio prirodnih procesa i niti je zao niti je brutalan.“

.

.

I za kraj jedna slikica jednog divnog Mozaikovog Vuka Marka kojeg mi je čast bila upoznati na prošlogodišnjem Interliberu;

Preporučujem ovu knjigu od srca svima koji vole životinje, žele ih bolje upoznati, razumjeti i naučiti nešto novo o njima, a samim time i o sebi… Knjiga je prepuna univerzalnih mudrosti!!!

 

Izvor: Knjiški moljac