RECENZIJA Katarina Tkalčević, Čitateljska putovnica
Fiona Valpy uspješna je britanska spisateljica. Sedam je godina živjela u Francuskoj, kad se ondje 2007. godine preselila iz Ujedinjenog Kraljevstva. Ona i njezina obitelj obnovili su staru kuću u vinogradarskom kraju pokraj Bordeauxa. Sva su ta nadahnuća, zajedno s ljubavlju prema tom mjestu, ljudima i njihovoj povijesti, našla put u knjige što ih je napisala. Djela su joj prevedena na više od dvadeset svjetskih jezika, a sada i na hrvatski. Fiona trenutačno živi u Škotskoj, ali redovito, u potrazi za suncem, posjećuje Francusku.
Radnja u ovoj knjizi obuhvaća dvije priče; priču Harriet koja se događa u sadašnjosti i priču o tri mlade švelje u Parizu za vrijeme Drugog svjetskog rata. Na koji način su one povezane?
Pariz, 1940. nacisti su okupirali grad, a tri mlade švelje Claire, Vivienne i Mireille žive svoje živote kako najbolje znaju. Svaka od njih skriva neku tajnu: Claire je zaveo njemački časnik, Mireille bori se na strani pokreta otpora, a Vivienne je upletena u nešto što nikome ne smije reći.
Dvije generacije poslije, Claireina unuka Harriet dolazi u Pariz u potrazi za svojoj prošlošću nakon što pronalazi sliku ove tri mlade švelje. Sigurna je da mora otkriti svoju povezanost s njima i kreće u istraživanje. Dobije posao i stan u istoj zgradi u kojoj je njezina baka Claire živjela, a cimerica joj bude Simone čija je baka Mireille. Ova slučajna povezanost olakšava joj da sazna tajnu o obiteljskoj povijesti koja je bolnija nego što je zamišljala. Mireille joj redovito šalje pisma sa svojim sjećanjima i pomoću njih Harriet saznaje činjenice koje su joj nedostajale da složi potpunu priču o obiteljskoj prošlosti.
Moram priznati da mi je priča iz prošlosti bila puno zanimljivija i razrađenija nego priča Harriet iz sadašnjosti. Poglavlja o Harriet nekako su mi bila prekratka da dovoljno detaljno uđem u njezinu priču. Zanimljivo mi je bilo čitati kako su se tri mlade švelje nosile s pritiskom ratnih vremena u kojima su živjele, na koji način su pružale otpor i koliko su bile hrabre i nisu odustajale. Kada su dvije od njih završile u logoru, taj dio mi je bio najteži za čitanje. Znamo kakve su se strahote događale, ali čitati o njima dosta je teško. Iako volim knjige u kojima priča obuhvaća taj vremenski period Drugog svjetskog rata, ovaj dio uvijek je težak iznova čitati. Divim se snazi i srčanosti svih koji su i u logorima nastavljali pružati otpor, koji se nisu nikada predali i koji su do posljednjeg daha vjerovali da će se spasiti. No, ovakve knjige i priče potrebne su, važno je da se što više priča o grozotama koje su se događale kako se one ne bi više nikada ponovile.
Što je sve Harriet doznala o obiteljskoj povijesti i jesu li joj istine koje je saznala pomogle da se nosi sa svojim životom i pitanjima na koje je tražila odgovor, to ću prepustiti vama da sami pročitate.
Ova dirljiva i emotivna priča svakako se nalazi na mom vrhu najboljih pročitanih knjiga ove godine.
Izvor: Čitateljska putovnica