RECENZIJA Jasna Andrišić, Knjižničarka preporučuje
S ovom knjigom imam čak dvije poveznice. Naime, čitava radnja bazira se na jednoj poštanskoj marki i na pismu na kojem je ta marka zalijepljena.
Ja sam u petom razredu osnovne škole počela skupljati poštanske marke zahvaljujući svom divnom nastavniku povijesti i zemljopisa Berislavu Abramiću koji me uvukao u taj svijet. Ubrzo mi je filatelija postala najdraži hobi i dosta dugo je to i ostao. Danas, nažalost, moji albumi s markama stoje u ormaru i čekaju da ih netko, baš poput glavne junakinje romana Katie, ne odnese na procjenu i možda pronađe nešto vrijedno.
Druga poveznica me još više dirnula. Katien otac živi u staračkom domu, ima Alzheimer i ona ga svaki tjedan posjećuje. Ponekad je dan dobar i ona s tatom može normalno razgovarati, a ponekad je grub, ne prepoznaje ju, viče, a njoj preostaje samo nadati se da tako neće biti sljedeći put.
Moja mama je zadnjih godinu i pol svog života provela u staračkom domu. Nekad je bilo dobro i bila je to ona ista mama koju smo poznavali i voljeli. No, nekad je bilo strašno. Kad bih joj došla u posjet, nije uopće znala tko sam, pitala bi svakih pet minuta jednu te istu stvar, psovala bi, vikala, što nimalo nije sličilo na nju, potpuno joj je bila promijenjena osobnost. A meni bi preostalo, baš kao i Katie, da pobjegnem plačući iz doma, nadajući se da će sljedeći put biti u boljem stanju.
A sad malo o radnji romana. Ima zapravo dvije paralelne radnje. Jedna se događa 1938., osjeća se da bi mogao početi svjetski rat, a glavni likovi su graver poštanskih maraka, njegova kćer Elena i mladi šegrt Kristoff koji pokušava naučiti taj zanat.
Druga radnja odvija se u Americi, 1989. je godina, u Njemačkoj je upravo srušen Berlinski zid, a mlada novinarka Katie, dok čisti očevu kuću, pronalazi kutije i kutije poštanskih maraka koje je on čitav život skupljao.
Spisateljica izuzetno vješto vodi obje radnje i na kraju romana uspije joj sve sastaviti. Sve ono što je zapetljala, likove, ratove, ljubavi, sve to je na zadnjim stranicama raspetljala.
A ja sam se u jednom trenutku toliko glasno rasplakala, zapravo počela sam ne plakati, nego ridati.
Jako me potresla ova knjiga.
Izvor: Knjižničarka preporučuje