RECENZIJA Jasna Andrišić, Knjižničarka preporučuje

Ovo je knjiga koja je spoj različitih žanrova. Može se čitati kao roman, jer ima svoju radnju, može kao memoarski zapis o životu autorice, inače učiteljice joge, a može i kao knjigu iz pozitivne psihologije, jer je puna savjeta kako promijeniti nešto u svom životu.
Knjiga počinje tako što Rachel, na aerodromu gdje se treba ukrcati na avion, odjednom spopadne nezamisliva bol. Nikad tako nešto nije doživjela, to je bol koja je natjera da se sruši u nesvijest. Ima užasne bolove u stomaku, povraća joj se, pada u nesvijest. Ipak, kad konačno stigne u bolnicu, njeni nalazi ne pokazuju ništa problematično, ultrazvuk je čist, kao i laboratorijski nalazi. Bez obzira na silan morfij koji joj daju, Rachel ne može baš ni na sekundu predahnuti od boli koja ju fizički razdire. Liječnici se ipak odlučuju otvoriti je da vide što se događa u njenom tijelu.
U međuvremenu saznaje da je njena najbolja prijateljica, njena srodna duša Andrea, doživjela tešku prometnu nesreću. I to upravo u trenutku kad se ona srušila na aerodromu.
Ovo nije knjiga za one koji na sam spomen knjiga o pozitivnoj psihologiji preokreću očima.
Moram vam priznati, i ja sam nekad bila u toj kategoriji preokretača očima. Mislila sam da su sve knjige na isti kalup, bla-bla, truć-truć i čudila sam se zašto se takve knjige uopće tiskaju.
I onda je do mene došlo nekoliko knjiga koje su promijenile moj stav. Tu je, prije svega, bio susret sa Zdenkom Andrijić (danas, nažalost, pokojnom) koja je došla u našu knjižnicu promovirati svoju knjigu o anđelima. Otvorila su se tada jedna vrata u meni i počela sam drukčije gledati na sve.
Danas čitam sa zahvalnošću knjige koje mi pomažu, koje mi pokazuju neke stvari o kojima nisam prije ništa znala. Neke su i dalje takve da preokrećem očima, a neke stvarno nisu. To je kao i u svim drugim žanrovima, jer neke knjige su uvijek bolje od drugih i tako na to treba gledati.
Rachel Brathen je inače rođena Šveđanka, a živi na Arubi, gdje ima svoj joga centar. Po čitavom svijetu održava tečajeve joge i napisala je nekoliko knjiga. Na Instagramu je prati preko 2 milijuna ljudi, a u svojim objavama izgleda kao sasvim obična, autentična mlada žena koja ne stavlja filtere da bi joj lice izgledalo besprijekorno. Ona ponosno pokazuje svoje bore i pjegice, svoje nesavršene fotografije, a govori o problemima kroz koje prolazi. Pokazuje da ničiji život nije savršen pa ni njen.
“Naučila sam još jednu lekciju: pomiriti se s gubitkom znači da otpuštamo bol, ne i ljubav. Kad netko koga volimo premine, ostaju nam dovoljno blizu da nam daju neki znak kad to od njih trebamo, no dovoljno su daleko da naraste neka nova ljubav. Ljubav nikada ne umire. Smrt je jednostavno prostran i prazan prostor koji sadržava svu ljubav koja je preostala. Ljubav uvijek ostaje.”
A sad trk na Instagram i pogledajte kako izgleda stranica @yoga_girl.

 

Izvor: Knjižničarka preporučuje