RECENZIJA Ines Botica, Librum lego
O nekim temama nam nikada ne dosadi čitati. Za mene su to knjige s tematikom Drugog svjetskog rata. Prije nekoliko godina, kao odabir našeg book cluba čitali smo Zaboravljene djevojke (osvrt možete pronaći ovdje). Dugo sam o njoj razmišljala, dotaknula me na nekoliko razina i postala jedan od naslova kojeg uvijek rado preporučujem. Čim sam na poleđini knjige Dar prošlosti ugledala riječ nacisti, odmah sam znala da će mi se svidjeti. Otvorila mi je ona ista pitanja koja se pitam svaki put kada čitam o ljudskoj patnji iz tog razdoblja. Svaki put iznova se zapanjim koliko daleko ljudska zloba i nehumanost idu, koliko boli i tuge čovjek čovjeku može zadati. I zaista sam bila u pravu. Dar prošlosti me je oduševila.
Harriet Shaw mlada je djevojka koja je na pragu ostvarivanja svoga sna. Nakon pozitivnog odgovora na upit za stažiranje u agenciji za odnose s javnošću specijaliziranu za modni sektor, na godinu dana seli u Pariz, prijestolnicu mode. Čini se kako je mlada djevojka velika miljenica sudbine koja joj je namijenila stažiranje baš u zgradi zbog koje se odvažila na tako velik korak u svojem životu. Naime, Harriet je u dubini ormara, u kutiji s uspomenama pronašla fotografiju s koje se smiješe tri mlade djevojke, pozirajući ispred zgrade koja je upravo postala mjesto njezinog zaposlenja. Sigurna kako je jedna od djevojaka njezina baka Claire o kojoj ne zna gotovo ništa, Harriet je odlučila snažno prigrliti taj važan dio svojega naslijeđa te saznati priču koju kriju djevojke na fotografiji. Nije ni svjesna na koje će sve užase naići…
Dok čitamo ovu priču, ispred naših očiju razmotava se klupko čije su niti natopljene tugom, suzama, boli i gubitkom. Ali to klupko, unatoč teškim, bremenitim predznakom kojeg nosi, pretvara se u najljepšu tvorevinu koja odiše ljubavlju, snagom, nadom i … Pobjedom. Fiona Valpy pokazala je strahovito snažnu moć nijansiranja emocija u svojem djelu. Izrazito živa tuga s lakoćom se u sljedećim poglavljima prelijeva u sreću. Zapanjujuća je uvjerljivost koju autorica postiže u svojem djelu. Gotovo je opipljiv teror koje su glavne junakinje pretrpjele prvo u svojem gradu, da bi kasnije doživjeli vrhunac u nacističkim logorima – đavoljim brlozima.
Posjetila sam Dachau. Svi opisi tog logora i svega što se tada tamo događalo živo se vizualiziralo u mojem umu dok sam čitala retke ove knjige. Sjetila sam se sebe koja sam tamo prolazila u sigurnosti mirnodopskog vremena i srsi koji su se penjali uz moju kralježnicu dok sam samo promatrala svoje okruženje. Stresla sam se dok sam čitala onaj dio knjige u kojem su se djevojke u agoniji našle ispred vrata pored kojih sam ja, sedamdeset godina kasnije, nasmijana pozirala. Arbeit macht frei. Ne mogu niti zamisliti užas koji su osjećali svi dovedeni u to mjesto koje je mnogima bilo posljednje prebivalište na zemlji.
Dar prošlosti je priča o užasima iz prošlosti koji se ponavljaju u sadašnjosti. Čovječanstvo kao da ništa nije naučilo iz krvave, mučne povijesti. Dok nam pripovijeda strahote koje su preživjeli tadašnji stanovnici Francuske, autorica u Harrietin život ubacuje strašne terorističke napade koji su se dogodili upravo sada, u 21. stoljeću. Na taj način nam pokazuje kako uvijek, bez obzira na vrijeme i napredovanje civilizacije, postoje pojedinci koji se ne libe oduzeti tuđi život, nanijeti patnju i uništiti sve gonjeni nekim ludim idealima i neodrživim idejama. No, nasuprot njima stoje snažne ličnosti koje se ne boje suočiti se i pokazati otpor. Prvo Claire, zatim Harriet.
Likovi ove dirljive knjige odišu jednom posebnom snagom čime omogućuju čitatelju da se odmah veže za njih i snažno suosjeća sa svakom mukom koju osjećaju na svom trnovitom putu. Tri mlade djevojke kao nositeljice radnje toliko su različite, a opet toliko jednake u snazi i prkosu koje nose u sebi. One su simbol otpora i uče nas da, bez obzira na to što se osjećamo mali i nebitni, itekako možemo učiniti razliku i promijeniti svijet. Uz čisto srce i veliku ljubav sve je moguće.
Fiona Valpy napisala je predivnu knjigu koja će nas podsjetiti na patnje i ideale jednog naroda mučenog pod strašnom, smrtnom čizmom nemilosrdnog opasnog, neprijatelja. Unatoč tomu što se neke prijetnje nastavljaju i danas, šalje nam snažnu poruku da ne smijemo gubiti snagu i nadu kako bismo stvorili bolje sutra. S velikim očekivanjima sam pristupila čitanju ove knjige te sam sa zadnjom stranicom bila presretna kad sam shvatila da me nije razočarala, da sam pronašla knjigu koja mi je uspjela prenijeti emociju i probuditi u meni suosjećanje sa svim žrtvama okrutnog nacističkog režima. Uz još nekoliko knjiga i Dar prošlosti će se pronaći na popisu preporuka naslova s tematikom Drugog svjetskog rata.
Izvor: Librum lego