RECENZIJA Dubravka Šćukanec, Pročitala Dubravka Š.

POVIJESNI OKVIR – DRUŠTVENI ODNOSI
Radnja romana odvija se između 1948. i 1965. godine, ali za razumijevanje odnosa u romanu važan je odnos Japanaca prema svim strancima, posebno Amerikancima. Japan je stoljećima tijekom Tokugawa odnosno Edo perioda (1603. – 1867.) bio potpuno zatvoreno društvo. Kraj se počeo nazirati 1853., komodor američke mornarice Matthew Calbraith Perry 1853. prisilio je Japan da otvori luke za strance. Nakon uspostavljanja diplomatskih odnosa između Japana i Sjedinjenih Američkih Država 1860. počelo je useljavanje Japanaca u SAD, bilo je motivirano isključivo ekonomskim razlozima. Tijekom Drugog svjetskog rata, oko 120 000 japanskih Amerikanaca i japanskih državljana ili građana koji borave u Sjedinjenim Državama prisilno je internirano u deset različitih kampova diljem SAD-a, uglavnom na zapadu. Po završetku Drugog svjetskog rata Amerikanci su 1947. napisali novi ustav, reformirali školstvo, ukinuli plemstvo – sve u svemu malo je razloga za sipmpatiju Japanaca prema strancima, pogotovo Amerikancima. Obitelj se odricala djevojaka i žena koje su se upustile u veze sa strancima, djeci iz tih veza život je bio nemoguć, mjesto su eventualno mogli naći među kastom eta, među nedodirljivima kao što su radnici u klaonicama, grobari, smetlari i drugi ljudi koji rade u “nečistim” zanimanjima dugo marginaliziranima u Japanu.

Kakv je život djevojčice kojoj je najbolji prijatelj kiša?
U dobi od 8 godina majka ostavlja Noriko kod bake i djeda uz samo jedan savjet „Nemoj postavljati pitanja. Nemoj proturječiti. Nemoj se opirati. Nemoj razmišljati ako te misli vode ondje gdje ne bi trebala biti. Samo se smiješi i čini ono što ti se kaže. Osim tvoga golog života, ne postoji ništa važnije od poslušnosti.“

Noriko je izvanbračno dijete afroamerikanca i Japanke čija je obitelj rodbinski povezana s carskom obitelji. Baka Yuko zatvara je na tavan i nameće nezamislivu stegu, vrata svijeta otškrinuti će joj dolazak starijeg polubrata Akira, nasljednika čijim se željama i baka mora pokloniti. Ovdje pravi zaplet tek počinje.

Radnju najvećim dijelom iznosi pripovjedač u trećem licu, ali dijelove radnji pričaju sluškinja Akiko, domaćica Ayame, Noriko, Akira, te glas iz prošlosti – dnevnički zapisi Seiko Kamiza, majke Noriko i Akire.

Nori u bakinom domu teško živi, kasnije objašnjava bratu:
Sunce ne možeš čuti s tavana – tiho je rekla. – I uvijek bude tako tiho. Ljeti pogotovo, kad ne dolazi učitelj, i kad ni Akiko-san ne dođe, bude…bude prazno. Kao da na čitavom svijetu ne postoji nitko, osim tebe. Ali kad pada kiša, uvijek je mogu čuti na krovi, i onda se sjetim da nisam, znaš…
Sama.

Događaji se brzo odvijaju, likovi su vrlo zanimljivi, živopisni i životni, kraj će mnoge iznenaditi. Nakon što sam razmislila o završetku romanu shvatila sam da je to jedina odluka koju je Noriko mogla donijeti, zbog sebe, zbog onih koji su je voljeli i koje je ona voljela.

Najpotresnije u romanu mi je Norikino obraćanje Bogu:

Nori je dignula pogled prema nebu. Obuzeo ju je divlji očaj, koji se probio kroz pukotinu u posvemašnjem osjećaju praznine koji ju je već danima obuzimao.
Posljednji put, molila je Boga. Vrati mi ga.
Uzmi mene umjesto njega. Molim te. Preklinjem te. Daj da sve ovo bude samo san, stravičan san, i reci mi da ću se probuditi iz ovoga.
Reci mi da život nije tako besmislen, tak okrutan.
On je bio dobar, što je bolje nego drag, i bio je iskren, što je bolje nego ljubazan.

Predivan roman, nemam što dodati.

MALI RJEČNIK KIŠE:
– ame – kiša
– harenochiame – kipa koje dođe nakon savršenog, kristalno čistog dana
– tsoyu – kišna sezona
– hisame – hladna kiša, one vrste koja se zadržava u zraku, uvlači u kuću i kosti
– shinotsukuame – neumoljiva kiša, kiša koja nikad ne prestaje
– ammai – stanka između dviju kiša
Ovo su riječi navedene u romanu, vrlo skladno povezane s radnjom ili osjećajima likova. Da, Japanci imaju i više od pedeset riječi za kišu, tamo često kiši, svaka kiša zaslužuje svoj naziv.

Asha Lemmie autorica je bestselera new York Timesa Pedeset riječi za kišu. Nakon što je diplomirala englesku književnost i kreativno pisanje na Sveučilištu u Bostonu, preselila se u New York gdje je radila u izdavaštvu. Piše povijesnu fikciju koja se fokusira na oživljavanje jedinstvenih perpektiva. Život obično provodi između New Yorka, Londona i Kyota.
Pedeset riječi za kišu Ashin je prvi roman.

 

Izvor: Pročitala Dubravka Š.