RECENZIJA Dubravka Mažar, Vanesina Škrinjica

Uvijek neopisivo uživam u mitološkim pričama koje su bezvremenske i čudesne, i mislim da zbilja nije lako napisati ovakve knjige. O Atalanti nisam znala mnogo i baš zato me ova priča privukla, a s obzirom na to da me Saint oduševila Arijadnom, nisam sumnjala da će tako biti i s ovom pričom.

Atalanta je ostavljena na obronku Partenije da umre samo zato što nije bila sin. Artemida ju je spasila i povjerila medvjedici na odgoj, a kad je odrasla obrazovale su ju nimfe. Kako je odrastala u šumi i divljini postala je veoma spretna i brza, i baš zato Artemida ju je poslala na brod među Argonaute koji su kretali u potragu za zlatnim runom.

“Otplovila sam preko svijeta, borila se s čudovištima, suočila se sa smrću. Mogla sam sve što i muškarci u čijem sam se društvu našla, čak i više”

Na tom putu Atalanta je ravnopravno sudjelovala u svim sukobima, a onaj najteži bio je upravo sa samom sobom. Naime, rečeno joj je da se nikad ne smije udati, a ako to učini izdat će Artemidu i izgubiti sebe. Argo i Meleagar doveli su Atalantu na kušnju…

“Slava koju sam tražila u društvu hrabrih junaka nije bila ništa osim fatamorgane, nešto što bi nestalo svaki put kada bih joj se približila”

Saint je veoma vjerno i detaljno prikazala ovu fenomenalnu lovkinju i okrutan svijet bogova, njezina hrabrost, mudrost i požrtvovnost pobuđuju duboku empatiju i sjetu. Zbilja na trenutak zaboravite da čitate o mitološkoj smrtnici i dođe vam milo. Atalantina promišljanja, moralne dvojbe i odluke tako su ljudske, a njezin “kraj” nekako i gorak i sladak, zapravo slobodan. Voljela bih da je Saint u ovoj priči dala Atalanti još više smjelosti i srčanosti, pogotovo pred kraj romana.

Ovo je svakako predivna, napeta i važna priča o mitološkim junakinjama koje su često zanemarene, a divlja, slobodna i samo svoja Atalanta ostat će vam u srcu.

Uživajte u čitanju!

 

Izvor: Vanesina Škrinjica