RECENZIJA Dajana Jurakić Milovac, Knjigograd
Ovu recenziju uspjela sam napisati tek tjedan ili dva nakon što sam pročitala knjigu. U tom periodu nisam niti pomišljala na čitanje neke nove knjige jer je ova ostavila toliko jak dojam na mene i jednostavno mi je trebalo vremena da sve sjedne na svoje mjesto, da o svemu još malo razmislim i da prestanem toliko jako doživljavati sve ono što su glavni likovi ove priče proživjeli. Vjerujem da će se svaki roditelj složiti sa mnom; ovu knjigu nemoguće je čitati, a da se u panici ne pitate što bi bilo da se ovo dogodi vašem djetetu.
Max i Pip roditelji su dvogodišnjeg Dylana i, kao i svi mi, misle da se takve stvari ne događaju njima. No upravo se to dogodi. Njihovom sinu dijagnosticiran je tumor na mozgu, a njihov idiličan život u trenutku je razoren. Nakon tjedana i tjedana liječenja, operacija i kemoterapije, prognoze nisu dobre; tumor se širi i već je terminalno oštetio Dylanov mozak, a svaka daljnja operacija značila bi prevelik rizik za njegov život. Doktori roditeljima daju dvije opcije: prestati s liječenjem i Dylanu omogućiti dostojanstvenu smrt ili nastaviti s intenzivnim liječenjem i uz puno muke i bolova za Dylana, pokušati što je moguće više produljiti njegov život.
Dok Max smatra da je svaki dan više s njegovim sinom dragocjen i da vrijedi pokušati sa svim mogućim terapijama nebi li Dylan poživio još koju godinu, Pip smatra kako je Dylan previše propatio do sada i kako je vrijeme da ga puste da ode jer ne može više gledati kako njeno dijete trpi tolike bolove. Obzirom da roditelji nisu suglasni u svojoj odluci, nju će u konačnici morati donijeti sud.
Max i Pip žele drugačiju budućnost za svog sina i upravo to će unijeti potpuni kaos u njihov brak i njihovu obitelj. Kako se razilaze njihove odluke oko Dylana, tako se pomalo razilaze i njih dvoje i upravo ovdje autorica nam je vješto prikazala kako se jedna ljubav i jedna veza mogu srušiti u trenutku, ma kako god jaka bila do sada.
Autorica će nam kroz dva dijela knjige (prije i poslije) i kroz dvije perspektive (Max i Pip) ispričati ovu vrlo zanimljivu priču koja će se negdje oko polovice knjige razdvojiti na dvije strane. Što bi bilo da je sud presudio u Maxovu korist i u Pipinu korist. Na kraju krajeva, autorica će nam pokazati kako je to sudbina zamislila, neovisno o njihovim željama i odlukama.
Zašto? Zašto bi ijedan roditelj ikada trebao odlučivati o tome hoće li držati dijete živim na aparatima ili ga pustiti da umre? To pitanje ne mogu izbaciti iz glave. Jednostavno nije fer! Ubija me pomisao da moram birati između smrti djeteta ili djeteta koje ne zna za sebe i „živi“ na aparatima. Kako pustiti dijete da umre i nakon toga nastaviti živjeti? Što bi te točno nakon toga trebalo činiti živim i dati ti volju za životom? Kako izgleda život nakon gubitka djeteta i je li se moguće ikada oporaviti od toga? Milijun ovakvih pitanja ostaje vam u glavi dugo, dugo nakon što pročitate posljednju stranicu ove knjige.
Tužna, jako teška, ali zaista jako jako divna priča. Iako donosi toliko boli, ovo je u konačnici priča o novim počecima, priča o oprostu i ljubavi, a ponajviše o hrabrosti. Odlično napisana priča u kojoj se isprepliću ljubav, smrt, novi život, brak, obitelj, roditeljstvo i nezamislivo teške odluke koje nitko od nas nikada nebi trebao donositi. Ono što dodatno otežava čitanje ove knjige jest činjenica da je napisana na vlastitom iskustvu i to će vam autorica i otkriti u svojim bilješkama na samom kraju knjige. Pripremite se na jake emocije i puno, puno suza, ali i puno pozitivnih misli koje nam je autorica uspjela poslati čak i nakon ovako teške tragične situacije. Knjiga se čita brzo i koliko god teška bila, zaista sam zahvalna autorici koja je jednu toliko bolnu, osobnu priču podijelila sa svima nama. Ova se knjiga mora naći na vašim policama!
Izvor: Knjigograd