RECENZIJA Brigita Blagajac, Pričajmo o knjigama

Fran je silno želio psa. Mama to nije željela ni čuti. Tata isto tako. Pa kako j to moguće da svi njegovi prijatelji imaju psa: i Klara i Josip i Ružica?

Poučna je to priča o dječaku po imenu Fran koji je silno želio psa. No, kako to već obično biva, djeca ne razumiju odgovornosti koje iz toga proizlaze, oni samo vide kako i njihovi prijatelji imaju psa, ali ne shvaćaju da se o njemu treba brinuti – hraniti ga, igrati se s njim, naučiti ga razne stvari, šetati ga i to po svim vremenskim uvjetima. Naravno, drugačije je to kada želiš psa imati u stanu u gradu ili imati ga u kući na selu, ali kako god okrenemo – imati psa velika je odgovornost. Stoga, njegovi roditelji Franu nisu dopuštali psa jer su znali da će briga o istom na kraju pasti na njihova leđa.

Što je onda Fran učinio? Dosjetio se jednog kratkog i slatkog projekta – tražio je roditelje da mu nabave plišanog psa i uzicu. Sljedećih 6 mjeseci on bi se brinuo o plišanom psu, redovito ga šetao nakon čega bi mu roditelji trebali nabaviti pravog psa – ukoliko on izdrži 6 mjeseci. Kako priča završava – provjerite sami 

Priča je ispričana na svega 30-ak stranica i s čitanjem ste gotovi za 15-20 minuta, ali pouke koje ona iznosi su bezvremenske i neprocjenjive. Za početak, mališani iz ove priče mogu naučiti mnogo toga, počevši od toga da ne mogu uvijek sve dobiti servirano na srebrnom pladnju, već da se za neke stvari u životu moraju i potruditi. Vjerujem da će se mnogi poistovjetiti s Franom jer – budimo realni, ne postoji dijete koje nije u životu nešto žarko htjelo, pa ubrzo nakon toga izgubilo interes za istu stvar. Upravo suprotno, Fran iz naše priče naše će najdraže naučiti da je važno biti ustrajan, marljiv, pažljiv i odgovoran – po svim vremenskim uvjetima, pa makar nam se nekad i ne da ići u šetnju s našim dlakavim ljubimcem. Naravno, nije isto imati psa u stanu u gradu ili u kući na selu – gdje ste više-manje okruženi prirodom i u mogućnosti bez stresa svog psa izvesti u šetnju. Neovisno o tome, Fran nas uči da nakon napornog rada i truda uvijek slijedi nagrada – pa makar i u ovom dlakavom obliku. Važno je djeci od malena usaditi osjećaj odgovornosti i brige za druge, kako bi što lakše preuzeli neke aktivnosti na sebe.

Osim navedenog, slikovnica veoma maštovito i nas roditelje uči da ne moramo uvijek djeci dati sve bespogovorno i nad njima strepiti i udovoljavati im, već ih u nekim situacijama moramo pustiti i da sami riješe problem. Fran je želio psa – napravio je plan kako će do njega doći, prezentirao je isti svojim roditeljima i za ostalo se pobrinuo sam. Odličan primjer kako bi djeca trebala sama rješavati probleme i razmišljati. Ono što me apsolutno osvojilo jest činjenica da autor promovira udomljavanje pasa iz azila, a ne kupovanje ljubimaca što u potpunosti podržavam. Ilustracije su baš krasne i upečatljive, pokazuju raznolikost i ljubimaca i ljudi, ali najvažnije od svega – odlično upotpunjavaju priču i vjerno je prate.

Za ovu kratku i slatku priču imate sve preporuke od mene, predlažem da je na svoje police smjestite što prije 

Zoran Maljković, Kako je Fran dobio psa – Mozaik knjiga, 32 str., 2021

Slikovnicu naručite ovdje.

Do sljedećeg čitanja,

B.

 

Izvor: Pričajmo o knjigama