RECENZIJA Biljana Gabrić, Write Owl

Američka autorica Karen White spisateljski je zanat usavršila ispisujući stranice više od dvadeset romana u kojima na vješt način isprepliće romantiku, spletke, ubojstva i sve ono što ju je, u konačnici, i dovelo na bestseller listu New York Timesa.
“Noć kad je nestalo svjetla” još je jedna chick-lit misterija na južnjački način u kojoj White prati događaje u životu novopečene samohrane majke Merilee Talbot Dunlap koja se, nakon muževe izvanbračne afere, sa desetogodišnjom kćeri Lily i osmogodišnjim sinom Colinom seli u pitoresknu farmersku kuću u Sweet Appleu u Georgiji.
Njezina nova stanodavka je Sugar Prescott, oštroumna i vitalna devedesettrogodišnjakinja koja se ne ustručava reći ono što misli, a unatoč sarkazmu, gruboj vanjštini i distanci koju nastoji zadržati kako bi neotkrivenima ostavila vlastite tajne koje čuva već desetljećima, Sugar se ipak zbližava sa Merilee i djecom, prepoznajući dio sebe u novoj podstanarki. Dvije žene uspostavljaju odnos koji je istodobno i suzdržan i pun topline, a osjećaj njihove povezanosti mnogo je dublji od tek pukog poznanstva. Mnoga će nova lica ući u Merilleein život, no jedno od njih, ono popularne pripadnice tamošnjih društvenih krugova i samodopadnog matrijarha Heather Blackford, sve će promijeniti.

“Ne čačkaj gdje ne treba. Većina ljudi ima tajne. I većini tih tajni treba biti dopušteno da ostanu skrivene. Čačkanje štapom po rupi nikad nije urodilo ničim dobrim. Ponekad dobiješ bjeloušku, ali ponekad te dočeka čegrtuša.”

(“Noć kad je nestalo svjetla”, Karen White)

Karen White na nepretenciozan, lako čitljiv način piše o svojim likovima, u međusobno izmjenjujućim poglavljima kombinirajući sadašnjost – poteškoće s kojima se Merilee susreće u novoj sredini, posebice pri upoznavanju mama školskih vršnjaka svoje djece (uklapanje u perfekcionističko, snobovsko, solarijem osunčano društvo pokazat će se posebnim izazovom); svojevrsne flashbackove iz Sugarina života iz četrdesetih godina prošlog stoljeća, te ulomke lokalnog tračerskog bloga koji vodi nepoznati autor sa izravnim, no ne uvijek uhu ugodnim društvenim opaskama čitatelju.
Kada se u Sweet Appleu, uza sve spletke i zagonetke, pojavi i mrtvo tijelo, a Merilee postane glavna osumnjičena, bit će posve razvidno kako je živjeti u Sweet Appleu sve samo ne slatko te kako su neke tajne prevelike i prestrašne da bi zauvijek ostale skrivene u prošlosti.

“Bez obzira koliko nešto drukčije izgleda izbliza ili iz velike daljine, zapravo je uvijek isto. Jednako kao i ljudi.”

(“Noć kad je nestalo svjetla”, Karen White)

“Noć kad je nestalo svjetla” možda nije priča koja će čitatelja držati prikovanim za stolac od napetosti i neizvjesnosti. Naprotiv, kako radnja bude odmicala, brojne će stvari postati očite mnogo prije nego ih autorica otkrije. No, to nikako ne znači kako je ovo knjiga koju ne treba pročitati. Dapače, njezina kvaliteta skrivena je upravo u toj jednostavnosti pripovijedanja, dopadljivom stilu u kojemu iskrice humora i južnjačka toplina dijaloge između likova izdižu iz klišeja, a sama jezgra romana mnogo je mračnija od slojeva koji je okružuju. Naime, osim o spletkama i ubojstvima, Karen White progovora o svim onim vjetrovima tuge, gubitaka i krivnje koji su se nezaustavljivo prenosili kroz desetljeća da bi se u sadašnjosti napokon ujedinili u uragan koji će odnijeti sve maske.

Također, “Noć kad je nestalo svjetla” pripovijeda o dvije različite generacije žena pokazujući kako nije nužno biti u rodu s nekim da bi se osjećali čvrsto povezani s tom osobom. Svatko posjeduje sposobnost voljeti i svatko posjeduje unutarnju snagu koje nerijetko nije niti svjestan. A kada prošlost zaprijeti preuzeti kontrolu nad sadašnjošću, ta snaga postaje jedinim sredstvom borbe.

“Ako nestane svjetlo, nemoj se preplašiti. U mraku je sve isto kao na svjetlu; ako zatvoriš oči, sjetit ćeš se kako izgleda kad su svjetla upaljena.”

(“Noć kad je nestalo svjetla”, Karen White)

 

Izvor: Write Owl