RECENZIJA Biljana Gabrić, Write Owl
Moj mi je otac znao govoriti kako onaj koji tvrdi kako svakog voli jednako, obično ne voli sebe. Dugo mi je trebalo, čitava adolescencija zapravo, da u potpunosti shvatim što mi je time želio poručiti. Strahovi od neprihvaćanja okoline, potreba za ugađanjem drugome protivno vlastitoj volji i željama, svjesno zanemarivanje osobnih potreba radi zadovoljenja tuđih — sve je to, kako se s vremenom ispostavilo, bilo skriveno u očevom savjetu. Govorio mi je o granicama, a da nije spomenuo granice, i ja sam se s istima nebrojeno puta borila, a da toga nisam bila svjesna.
Naime, postavljanje i održavanje granica dug je i mukotrpan proces koji u mnogo slučajeva ne rađa plodom kojem smo se nadali. Nije, naime, dovoljno satima i danima mantrati ispred zrcala kako vrijedimo više, kako zaslužujemo više, kako možemo više. Nije dovoljno iščitati nekoliko knjiga iz područja self-help literature i očekivati da odmah stubokom promijenimo životne navike. Ako na kućnu mačku nacrtamo pruge, neće se ujutro probuditi kao tigar. Potrebno je djelovati, mijenjati stvari iznutra, i najvažnije, prestati si postavljati nerealne ciljeve (u jednome danu naučiti kako svakome bez uvijanja reći što nas kod njih smeta zvuči sjajno, no mnogo je izglednije da ćemo i dalje satima sjediti sa telefonskom slušalicom sraslom uz uho, jer nam je neugodno inicirati završetak razgovora s brbljavom bliskom prijateljicom).
Upravo sam zbog ovih nerealnih ciljeva ostala zaokupljena “vodičem za pronalaženje sebe”, pod nazivom “Postavite granice, pronađite mir” licencirane američke terapeutkinje i stručnjakinje za međuljudske odnose Nedre Glover Tawwab čiji knjiški uradak, doduše, pripada literaturi namijenjenoj samopomoći, no u svojem narativu nema ono pametovanje i doziranje u čiju zamku upadnu mnoge knjige slične tematike; ono zbog kojeg se na kraju ti osjećaš kao potpuni nesposobnjaković, jer je, eto, autoru sve to super jednostavno, pa zašto onda nije i tebi.
Nedra Glover Tawwab savjetuje na ponešto drukčiji način. Iako se u svom izlaganju neosporno i neskriveno držeći pozicije terapeuta, svoje savjete i opservacije izlaže pregledno i razumljivo, gotovo poput kakvog popisa za kupovinu (oprostite mi ovu pomalo banalnu prispodobu, no navela sam ju u posve pozitivnom smislu, onom koji se odnosi na pristupačnost svakome, bez obzira na naobrazbu, volju i motivaciju), te pokriva sve ono važno i ključno što ljudi nerijetko previđaju kada u vlastitim odnosima nastoje postaviti određene granice.
Na kraj svakog obrađenog poglavlja vrlo promišljeno postavljajući vježbe s odgovarajućim pitanjima (s testom samoprocjene na samom kraju knjige), Tawwab podsjeća na nužnost poštovanja vlastitih granica kako bismo isto mogli činiti i za tuđe, otkriva koliko snažan utjecaj imaju određena traumatična iskustva na našu sposobnost postavljanja granica, govori o granicama na poslu, u prijateljstvu, vezama, ali i otvara vrlo zanimljive teme poput one u kojoj su granice vezane uz blagdane (eto zgodnih sugestija ako božićna gungula u vašem domu nalikuje onoj Chevyja Chasea u Najluđem Božiću).
Ovaj je vodič kompaktan i koristan test spremnosti, pripravnosti da budemo dovoljno odvažni i krenemo na put na kojem ćemo učiti postavljati i održavati granice koje će spriječiti da nas zahvati “sindrom slavljeničke torte” — onaj u kojemu svatko od uzvanika dobija svoj komad kolača, čak i repete, jer je nepristojno odbiti zatraženo, a mi, kao slavljenici, u nastojanju da se pokažemo dobrim domaćinima, sebe stavljamo na posljednje mjesto i na kraju ostajemo praznih ruku, samo zato što nismo na vrijeme osvijestili kako naše granice nisu tu da se sviđaju drugima, već da budu jamac kvalitetnog suživota.
Izvor: Write Owl