RECENZIJA Biljana Budimir, P.S.I love books

Ova dirljiva priča vodi nas u 1942. godinu.
Eva Traube zajedno s majkom bježi iz Pariza nakon uhićenja njezina oca. Pronalaze utočište u jednom planinskom selu, a Eva ubrzo doznaje da ima dar zahvaljujući kojemu bi mogla pomoći spasiti židovsku djecu. Unatoč žestokom protivljenju njezine majke, Eva odlučuje ostati i ondje uči izrađivati dokumente s lažnim identitetima, uz pomoć kojih će židovska djeca uspjeti pobjeći u neutralnu Švicarsku i tako se spasiti.

U tome joj pomaže Remy, član pokreta otpora, s kojim se s vremenom sve više zbližava. Također, uz njegovu pomoć, Eva pronalazi način da se sačuvaju prava imena one djece koja su premlada da zapamte svoj identitet.
Tako nastaje Knjiga izgubljenih imena, u koju Eva osim imena unosi i jednu njoj životno važnu poruku, na čiji odgovor nikad neće prestati čekati.

Jako volim knjige nadahnute stvarnim događajima i one u kojima čitamo o ljudskoj snazi i hrabrosti u teškim vremenima.
Istina, ova priča je teška, tužna i potresna, ali i jednako toliko predivna i moćna. Prepuna je tuge i boli, ali i nade i vjere.
Stil pisanja autorice jako mi se svidio, a likovi su me, posebno oni glavni, odmah osvojili. Njihova hrabrost, snaga, upornost i velika želja da pomognu drugima, doista su nešto predivno i vrijedno divljenja.

Vidjet ćemo kako se i u najtežim vremenima i trenucima može pronaći taj djelić nade i vjere da će jednom opet sve biti dobro i da će svijet ponovno biti ljepše mjesto.
Sviđa mi se i što u romanu imamo jednu predivnu, dirljivu ljubavnu priču koja se rodila unatoč svoj tuzi, očaju i strahu, unatoč svemu što su tada proživljavali.
U romanu se puno spominju i knjige, ljubav prema knjigama i čitanju, te kako one mogu pomoći i pružiti utjehu. Također, vidjet ćemo i da knjige doista imaju moć promijeniti živote.

Pročitala sam puno knjiga ove tematike i Knjiga izgubljenih imena mi je definitivno jedna od dražih. Preporučujem od srca.

“Ne možeš suditi ljude prema njihovu jeziku ili mjestu odakle potječu- premda se čini da svaki novi naraštaj ustrajno sam želi naučiti tu lekciju.”

“Usadio joj je ljubav prema čitanju, jedan od najvećih darova što ga roditelj može dati djetetu, i time joj je otvorio svijet.”

“Nikad ranije nije bila zaljubljena, ali se pitala počinje li ljubav takvim osjećajem, željom da upiješ što je moguće više druge osobe, makar to značilo odbacivanje svake logike.”

 

Izvor: P.S.I love books