RECENZIJA Biljana Budimir, P.S.I love books
Priča nas vodi u Oak Knoll, u Sjevernoj Karolini. Afroamerikanka Valerie Alston- Holt, nakon suprugove smrti sama odgaja svog izuzetno bistrog i talentiranog sina mješane rase, Xaviera. Xavier je veliki ljubitelj glazbe, još od svoje 6. godine kada je prvi puta uzeo gitaru u ruke. Uskoro bi trebao upisati prestižni fakultet te napustiti kuću.
Ovo inače mirno i skromno susjedstvo polako se mijenja dolaskom bogatih obitelji i gradnjom velikih, otmjenih kuća.
Život ove male i skromne obitelji, mijenja se nakon što se u njihovo susjedstvo doseli iznimno tradicionalna bijela obitelj čija je glava kuće, Brad Whitman, zbog svog uspješnog posla i pojavljivanja na malim ekranima, poznat i prihvaćen u gradskim krugovima.
Za Brada i njegovu obitelj, dolazak u ovo susjedstvo i izgradnja kuće ostvarenje je snova, no zbog izgradnje i modernizacije uništava se i počinje propadati okolna flora, uključujući i hrast koji Valerie puno znači i kojega je zasadila povodom rođenja svoga sina.
Dok Valerie smišlja kako riješiti problem, njezin sin Xavier sve više se zbližava s Bradovom kćeri Juniper.
Svi su u potpunosti nesvjesni činjenice da će se vrlo brzo, razmirica između ove dvije obitelji, pretvoriti u nešto puno gore.
Ovaj roman nadmašio je sva moja očekivanja. Oduševio me, slomio i dirnuo na toliko načina.
Teška, dirljiva, potresna i bolna priča, a opet toliko realna i važna.
Roman je prepun važnih i aktualnih tema poput razlika u društvenom staležu, rasi, te pitanjima vezanim uz ekologiju i međuljudske odnose.
Donosi nam realan prikaz svijeta u kojem živimo.
Vidjet ćemo na koji način se tada gledalo na osobe koje nisu bile bijele rase, te kako ih je bilo lako optužiti i kazniti, unatoč tome bile krive ili ne. Jer bez obzira na sve, svakako su krive samo zbog “pogrešne” boje kože.
Također, vidjet ćemo i koliko toga može biti skriveno iza fasade naizgled savršene obitelji.
Priča je u meni probudila toliko različitih emocija. Bila sam ljuta, bijesna, tužna.. Osjećala sam nemoć, ali i nadu da će priča ipak nekim čudom završiti na pozitivan način.
Ovaj roman je itekako vrijedan čitanja i trebali bi ga pročitati svi, jer je jako važan. I ne samo da će nas potaknuti na puno razmišljanja, nego će nas itekako uzdrmati i osvjestiti nam puno toga.
Meni jedna od najboljih knjiga u prošloj godini. Svakako preporučujem!
“Reći ćemo samo da nikoga ne treba suditi po onome što je vidljivo. Reći ćemo da većina nas krije ono što nas muči i zbunjuje, pokazujući radije one strane koje vjerujemo da će se drugima svidjeti, one dijelove koje se nadamo da će drugi odobriti.”
“Knjiga se sastoji samo od papira i tinte, a dok sam bila mala, knjige su mi davale nadu. Bile su mi prijatelji. Uz njih sam stekla dojam da se imam čemu radovati u budućnosti.”
“Što je za ljudski rod važnije od riječi? Bez poziva na akciju, promjena se ne događa.
Počet ćemo ovako, zajednički usprkos razlikama, shvaćajući da bez početka ne može biti kraja.”
Izvor: P.S.I love books