RECENZIJA Biljana Budimir, P.S.I love books
Kim Stone zajedno sa svojim timom odlazi u Westerley, takozvanu “farmu leševa” proučavati stadije raspadanja mrtvih tijela. No ono što nikako ne očekuju, je otkrivanje leša mlade žene koji tamo ne pripada.
Nakon što pronađu još jednu žrtvu ubijenu na isti način- drogiranu, usta punih zemlje i lica premlaćena do neprepoznatljivosti, Kim i njezinom timu jasno je da imaju posla sa serijskim ubojicom.
Nakon što nestane i lokalna novinarka Tracy Frost, pred Kim je težak zadatak- otkriti na koji način taj poremećeni um razmišlja, te tako pokušati spriječiti ubojicu da ponovi zločin.
Kriminalistički roman Pravi se mrtva donosi nam četvrti slučaj inspektorice Kim Stone.
S pisanjem autorice Angele Marsons upoznala sam se čitajući njezin prethodni roman Izgubljene djevojčice koji me, baš kao i ovaj, oduševio.
Roman nam donosi još jedan zamršen, težak, ali i jeziv slučaj. Poglavlja su kratka i većinom završavaju na jako zanimljiv i šokantan način, što daje dodatnu dozu napetosti i neizvjesnosti, a samim time se i roman brzo čita, jer jednostavno moraš okrenuti sljedeću stranicu i saznati što se dalje događalo.
Po poglavljima se izmjenjuju pripovjedači, što čitanje čini još zanimljivijim. Također, imamo i poglavlja iz prošlosti, a zahvaljujući njima možemo otkriti na koji način razmišlja poremećeni um i što je bio okidač za takvo ponašanje.
Saznat ćemo i nešto više o traumatičnoj prošlosti inspektorice Kim Stone. Unutar te naizgled hladne vanjštine, arogancije i sarkazma kojim se redovito koristi, krije se osoba koja je preživjela velike gubitke i puna je ožiljaka iz prošlosti. Potpuno me osvojila još u prethodnom romanu i jedan mi je od dražih likova.
Imamo prilike vidjeti kako neke osobe zbog trauma iz prošlosti, poput vršnjačkog nasilja i nasilja ili maltretiranja od strane roditelja, odlučuju osvetiti se i to na stvarno nevjerojatne i jezive načine, dok se neki odlučuju sve to pokušati zaboraviti i svoju prošlost skriti od drugih.
Od mene imate velike preporuke za ovaj izvrstan roman. Ja mu dajem čistu peticu.
“Grozila se anonimnosti kod svojih žrtava. Za života je svaka od njih imala ime, osobnost, prošlost, izraze lica, drage i mrske stvari, strahove i nade. Svaka je za života imala odnose s drugima, ostavljala dojam na druge. Osmijeh podaren prodavačici za kasom. Čavrljanje s baristom. Donacija dobrotvornoj organizaciji. Svaka je žrtva ostavljala za sobom nekakav trag, negdje.”
“Ma koliko se mi trudili umaći prošlosti, neke su uspomene odbijale nestati. A s uspomenama bi došla i navala emocija, baš kao da se sve dogodilo jučer.”
Izvor: P.S.I love books