RECENZIJA Biljana Budimir, P.S.I love books

Hyacinth Bridgerton je jedinstvena, potpuno drukčija od ostalih dama iz visokog društva, a svi se slažu da je najbolja u malim dozama. Izuzetno je pametna i iskrena, možda nekada i previše, jer ono što zamisli to će i reći, bez obzira na posljedice.
Dobivene bračne ponude je odbila jer je željela barem malo inteligentnog supruga, a istovremeno nije bio niti malo lak zadatak pronaći nekoga tko će se moći nositi s njom.

Gareth St. Clair imao je teško djetinjstvo uz oca koji ga mrzi i koji, čini se, čini sve kako bi upropastio bogatstvo obitelji. Igrom slučaja, u njegove ruke dolazi stari dnevnik koji je bio u vlasništvu njegove bake. Taj dnevnik postaje njegovo jedino nasljedstvo, a mogao bi mu pomoći dati odgovore na pitanja o njegovoj obitelji koja mu već godinama ne daju mira. Jedini problem je što je dnevnik pisan na talijanskom, jeziku koji Gareth ne razumije.

Upoznavši Hyacinth Bridgerton, jedinstvenu mladu damu, itekako se slaže s mišljenjem ljudi iz visokog društva. No, otkriva da u njoj ipak ima nešto što ga privlači poput magneta. Također, saznaje da nekim čudom upravo Hyacinth govori talijanski..

Tajna njegova poljupca sedmi je roman iz serijala o obitelji Bridgerton, a meni osobno i jedan od dražih.
Jako su mi se svidjeli Hyacinth i Gareth, njihov odnos, a posebno dijalozi između njih.
Hyacinth me posebno oduševila. Oduvijek sam voljela čitati o ženama koje su drukčije od ostalih, koje niti ne žele biti poput drugih i bez obzira na sve, zadovoljne su upravo takve kakve jesu. No koliko god se izvana činila jakom i samouvjerenom, iznutra je ipak bila pomalo nesigurna i bojala se otvoriti srce i biti povrijeđena.
Garetha je obilježilo djetinjstvo i loš odnos s ocem, a njegova ga je prisutnost i dan danas činila nervoznim. Pored njega i dalje se osjećao poput nesigurnog dječaka željnog prihvaćanja i odobravanja.

Roman mi se jako svidio. Radnja teče glatko, a puno duhovitih dijaloga čine ju još zanimljivijom i dinamičnijom. Sviđa mi se i to što je u radnju ubačeno otkrivanje tajne dnevnika i jedna potraga. A o kakvoj potrazi je riječ, ipak ću ostaviti da saznate sami.
Moje preporuke svakako imate za ovu zanimljivu, simpatičnu i duhovitu priču.

“Bio je zagonetka. A Hyacinth je mrzila zagonetke. Zapravo, ne, ako ćemo istinu, voljela ih je. Naravno, ako ih je znala riješiti.”

“Kada se Hyacinth osmjehivala… kada se doista osmjehivala, ne onim lažnim poluosmijesima kakve je imala pokušavajući biti pametna… lice bi joj se preobrazilo. Oči bi joj zasjale, obrazi se zažarili i … Bila je prelijepa. Čudno kako to nikada prije nije zapazio.” 

 

Izvor: P.S.I love books