RECENZIJA Biljana Budimir, P.S.I love books
Priča iz prošlosti vodi nas u Japan, u davnu 1957. godinu. Sedamnaestogodišnja Naoko Nakamura ima tri želje za čije se ispunjenje redovito moli- za pravu ljubav, vlastitu obitelj i dom koji će tu obitelj štititi. Iako je pravu ljubav već pronašla, njezina sreća nije potpuna jer mladića kojeg voli njezina obitelj ne prihvaća. Naoko ima već unaprijed dogovoreni brak koji bi im trebao osigurati dobar položaj u zajednici, no to nije jedini razlog zbog kojeg ga ne prihvaćaju.
Naoko se zaljubila u američkog mornara, što je već samo po sebi za njezinu obitelj velika sramota, a nakon što saznaju da čeka njegovo dijete, okreću joj leđa. Naoko je tada prisiljena donijeti nezamislive i izuzetno teške odluke koje neće utjecati samo na njezin život, nego i na živote ljudi koje voli.
Priča iz sadašnjosti vodi nas u Ameriku. Tori Kovač skrbi se za svog teško bolesnog oca. Kada njezin otac osjeti da mu se bliži kraj, moli ju da pronađe i pročita njemu jako važno pismo.
Tori u njemu pronalazi nešto u potpunosti neočekivano, a znatiželja ju odvodi u potragu za istinom. Odlazi u Japan, gdje će se suočiti s nezamislivim otkrićima, ali i sa svojim demonima iz prošlosti.
Prvo moram naglasiti da me ova knjiga neopisivo oduševila, očarala, šokirala, dirnula, rastužila. Ova prekrasna priča doista budi najrazličitije emocije, a donosi nam nevjerojatna otkrića.
Obožavam priče u kojima putujemo iz prošlosti u sadašnjost, u kojima upoznajemo različite kulture i običaje, a isto tako jako volim priče nadahnute stvarnim događajima.
Ovaj roman ima sve to, i još puno više.
Iako je roman plod autoričine mašte, utemeljen je na stvarnim događajima i pričama, a ono što me posebno oduševilo je da se u njemu krije i priča koja ima veze i s obitelji same autorice. Na kraju knjige postoji dodatak zahvaljujući kojemu u detalje otkrivamo što je u romanu plod mašte, a što se doista dogodilo ili postojalo.
Ono što me najviše potreslo i rastužilo u cijeloj priči je način na koji se u to vrijeme gledalo na mješovite brakove, te kako se odnosilo prema tim ženama i djeci koja su nastala iz veza američkih vojnika i Japanki. Ostala sam u šoku saznavši što se toj djeci dogodilo i kroz što je sve prošla i sama Naoko.
Ovo je potresna i dirljiva, a istovremeno predivna priča o ženi rastrganoj između kulture, očekivanja obitelji i vlastita srca, zbog čega je prisiljena donositi nevjerojatne i izuzetno teške odluke, te drugoj ženi koja odlazi u potragu za pravom istinom o životu njezinoga oca.
Čitajući možemo doista osjetiti veliku zahvalnost zbog slobode koju imamo kada je u pitanju donošenje odluka o vlastitom životu. Zahvalnost zbog svega što imamo u životu, a inače uglavnom uzimamo zdravo za gotovo.
Od sveg srca vam preporučujem ovaj roman. Nikako ga nemojte propustiti!
“Tuga i sreća ne prolaze. Ostaju duboko zakopane i uvučene u naše kosti. Stojimo na njihovim nesigurnim nogama, nastojeći održati ravnotežu i onda kad je nema.”
“Vrijeme je nepristrano. Svejedno mu je jesmo li sretni ili tužni. I ne usporava, i ne brza. Ravnocrtno je stvorenje koje putuje u jednom smjeru, postojano čak i za vrijeme tugovanja.”
“Kako bi shvatio kamo ideš, moraš poznavati svoje korijene i znati koji ti je cilj.”
Izvor: P.S.I love books