RECENZIJA Biljana Budimir, P.S.I love books

Godina je 2017. Elodie Winslow, mlada arhivistica, nije niti svjesna koliko će joj posao i život postati zanimljiviji nakon što na poslu iznenada pronađu nearhiviranu kutiju iz davne 1966. godine.
Elodie u kutiji pronalazi kožnu torbu, a u njoj fotografiju žene i crteže Birchwood Manora.
Iako ju je već i sama fotografija dovoljno zainteresirala, ono što će ju zaista iznenaditi i šokirati je crtež mjesta koji joj se odmah učini poznatim.
Elodie odlučuje saznati tko je žena na pronađenoj fotografiji, ali i razlog zbog kojeg joj se mjesto na crtežu čini toliko poznatim.

U ljeto 1862. iznimno darovit mladi umjetnik Edward Radcliffe zajedno sa svojim prijateljima umjetnicima odlazi u Birchwood Manor namjeravajući provesti čitav mjesec u stvaranju novih djela i kreativnosti.
No umjesto uživanja i mirnog odmora, dogodit će se tragedija. Jedna žena je ustrijeljena, a druga nestaje, kao i jedan Edwardu izuzetno važan, neprocjenjiv predmet. Život ovog mladog umjetnika od toga dana je uništen.

A tu je i ona, Birdie Bell, urareva kći.
Žena čije je ime davno zaboravljeno, no ona nikada nije zaboravila sve što dogodilo te večeri, davne 1862. godine.

Iako se oduvijek držim one da ne treba suditi knjigu prema njezinim koricama, moram priznati da sam bez obzira na to, slaba na lijepe naslovnice.
Ova naslovnica me očarala i odmah osvojila. Sva sreća da je i priča unutar nje isto tako predivna.
Priča je jako zanimljiva i izvrsno osmišljena, teče polagano, a stil pisanja mi se jako svidio. Ima puno predivnih opisa u kojima sam uživala, te sam bez problema mogla zamisliti da se i sama nalazim u toj predivnoj kući na obali Temze.

U romanu imamo puno međusobno povezanih likova i svaki od njih će nam ispričati svoju životnu priču. Priča nas vodi naprijed-nazad kroz vrijeme, a kako ta putovanja nisu uvijek razdvojena poglavljem, za čitanje je potrebno malo više koncentracije.
U nekim dijelovima je za moj ukus bilo malo previše opisivanja u najmanje detalje. Tu mi se pomalo gubila koncentracija i čitanje mi je išlo sporije, no to mi ipak nije pokvarilo doživljaj.

Priča je to o ljubavi, umjetnosti, gubitcima, prevarama, krađi i tajnama.
Oduvijek sam uživala u ovakvim putovanjima kroz vrijeme, kao i u otkrivanju povezanosti između likova, tako da sam u ovom romanu neizmjerno uživala. A kraj me ostavio bez riječi.
Od srca vam preporučujem ovaj roman!

“Svaki sat je jedinstven,” govorio mi je. “A kao i kod ljudi, njegovo lice, obično ili lijepo, samo je maska koja skriva složeni mehanizam.”

“Sva ljudska bića žude za povezivanjem, čak i stidljiva: previše im je zastrašujuće zamišljati da su sami. Ovaj svijet, univerzum, postojanje, sve to jednako je preveliko.”

“Povratka nije bilo. Vrijeme napreduje u samo jednom smjeru. I ne staje. Nikada ne staje, čak ni kako bi čovjeku omogućilo razmisliti. Jedini put povratka bila su sjećanja.”

 

Izvor: P.S. I love books