RECENZIJA Biljana Budimir, P.S.I love books

“Magija se može naći posvuda, samo ako znaš kako je potražiti.”

U prošloj knjizi Dječak zvan Božić, saznali smo kako je Božić uopće nastao i tko je bio Djed Božićnjak (u ovim pričama Otac Božić) i kakav život je imao prije nego što je počeo darivati djecu.
Ove godine dobili smo nastavak, knjigu koja nam donosi jednu posve drukčiju, ali isto tako čarobnu i predivnu priču.

Djevojčica Amelia Wishart prvo je dijete koje je ikada primilo poklon od Oca Božića.
Ta djevojčica je prva vjerovala u njega. Upravo zahvaljujući njezinom snažnom vjerovanju u magiju i velikoj nadi da su čuda itekako moguća, te godine je Otac Božić usrećio djecu diljem svijeta.

Godinu poslije Otac Božić prima Amelijino pismo sa samo jednom željom- da joj teško bolesna majka ozdravi. No upravo tada na Sjevernom polu, trolovi će napasti i uništiti Elfherm, a Božić će biti otkazan.
Amelia će se suočiti sa gubitkom majke, dok će istovremeno biti prisiljena otići u ubožnicu gospodina Jezovitog, mjesto na kojem nitko ne bi trebao završiti. Tamo su završavali svi koji su bili siromašni, ili bez doma i roditelja.
Proživljavajući najružnije i najteže dane u svom životu, Amelia počinje gubiti nadu i vjeru, ali daje si obećanje da će sljedeće godine u vrijeme Božića pobjeći iz tog užasnog mjesta.

Djevojčica Amelia jedina je osoba koja može spasiti Božić, no treba joj ponovno vratiti nadu i vjeru, ali i povjerenje koje je izgubila. Otac Božić kreće u potragu za njom, ne odustajući unatoč vremenu kojega je sve manje, kao i svim preprekama koje će mu se naći na putu.

Nakon predivne knjige Dječak zvan Božić, jako sam se veselila i ovoj. U ovo doba godine, a osobito sada u ovim teškim vremenima, mislim da nam je itekako potrebno jedno ovako lijepo, toplo štivo koje u nama budi sreću, nadu i pozitivne misli i podsjeća nas da su čuda itekako moguća ukoliko iskreno i snažno vjerujemo u njih.
U priči nas osim djevojčice Amelie i Oca Božića očekuju i jedan poseban mačak, brojni vilenjaci, sobovi, vile, poneki zlikovac, ali i neki posve neočekivani likovi.
Uživala sam u ovoj predivno osmišljenoj priči, stilu pisanja koji je zanimljiv i lako čitljiv, ali i u divnim opisima Elfhelma.

Osim čarobne priče, unutar knjige kriju se i predivne i zanimljive ilustracije koje prate radnju, a koje daju posebnu čar.
Ova priča će osvojiti srca svih čitatelja i podsjetiti nas da nikada ne smijemo prestati vjerovati u čuda i magiju, bez obzira na to koliko godina imali.
Ovu čarobnu, simpatičnu i posebnu priču od srca preporučujem, kako djeci tako i odraslima, uz dodatnu preporuku da ukoliko još niste, svakako prvo pročitate knjigu Dječak zvan Božić.

“Sjetila se kako joj je majka jednom rekla da je život poput dimnjaka. Katkada se moraš probijati kroz tamu da bi doprla do svjetlosti.”

“Svijet bez magije”, rekao je sebi, “može biti vrlo tužno mjesto.”

 

Izvor: P.S. I love books