RECENZIJA Biljana Budimir, P.S.I love books

Priča nas prvo odvodi u 2010. godinu. Upoznajemo Zoe koja se preselila u marokanski grad Casablancu, gdje joj je suprug dobio posao. Zoe se ne snalazi u novom gradu i teško se nosi sa svime, no selidba u Maroko trebala bi biti njihov novi početak, i Zoe se nada da će napokon uspjeti ostaviti neke stvari iza sebe i sakupiti krhotine svog braka.
Kada sasvim slučajno ispod podnih dasaka pronađe dnevnik dvanaestogodišnje Josie iz 1940-ih, Zoe doznaje što je sve njezina obitelj prolazila nakon što su se u bijegu od rata preselili iz Francuske u Maroko, gdje su čekali papire kako bi sigurno prešli u Ameriku. Zoe počinje gledati grad kroz Joseine oči i tako upoznaje jednu posve drukčiju Casablancu.

Predivna priča. Fiona Valpy piše doista predivne, dirljive priče koje dugo ostaju u sjećanju. Još uvijek pamtim neke dijelove iz njezinog romana “Dar prošlosti” i znam da će tako biti i s ovim romanom.

Priču pratimo iz dvije perspektive, Zoeine i Joseine. Ovdje su mi se podjednako svidjele priča iz prošlosti i ona iz sadašnjosti, a autorica je onu iz Joseine perspektive savršeno prilagodila njezinim godinama. Iz tog razloga sam se na početku i nasmijala uz Josie i neke njezine zaključke i pogled na svijet, no kasnije priča postaje puno ozbiljnija i dirljivija. Na početku sam mislila da mi možda ipak neće biti potrebne maramice, no itekako sam se prevarila.

Dijelovi u kojima se sve rasplete i doznamo pravu istinu doista su me duboko dirnuli. Neka saznanja su me ostavila i u potpunom šoku. I ovaj roman autorice Fione Valpy dirnuo me, slomio mi je srce, ali na kraju ga i zacijelio. Posebno me oduševio način na koji je spojila priče dvije glavne junakinje.
Opisi grada također su mi se svidjeli. Realni su i bez problema sam mogla sve to zamisliti.

Likovi iz ove priče pokazat će nam da se i u iznimno teškim vremenima može pronaći djelić radosti i nade, te će nas samim time podsjetiti kolika je snaga ljudskog duha. Preporučujem od srca.

“Ali razlikujem li se ja baš tako jako od Josie i njezine obitelji? I ja sam neka vrsta izbjeglice, koja bježi od nečega čemu nikada ne može umaknuti.”

“Od nekih se stvari nemoguće oporaviti; umjesto toga, moraš pronaći način da živiš s njima.”

 

Izvor: P.S.I love books