RECENZIJA Biljana Budimir, P.S.I love books
Roman Izgubljene djevojčice donosi nam treći slučaj svima omiljene inspektorice Kim Stone.
Ovoga puta riječ je o slučaju gdje su otete dvije djevojčice, a jako podsjeća na slučaj od prije trinaest mjeseci. Tada je samo jedna djevojčica vraćena svojim roditeljima, dok druga nikada nije pronađena.
Vrlo brzo otmičari od roditelja zatraže novac, ali podstave i uvijet- tko ponudi veći iznos, dobit će svoju kćer natrag, dok će druga umrijeti.
Tada kreće njihova bolesna i izopačena igra, za roditelje djevojčica prava noćna mora, a Kim Stone sve više je uvjerena da se ponavlja isti slučaj te da je vrlo lako moguće da je riječ i o istim otmičarima.
Kim zajedno sa svojim timom odmah se i u potpunosti posvećuje slučaju jer sat otkucava i mora se brzo djelovati.
Obiteljske tajne koje u međuvremenu izlaze na vidjelo, dodatno će otežati istragu.
Iako prognoze s obzirom na prethodni slučaj nisu niti malo dobre, inspektorica ne misli odustati i spremna je pronaći i spasiti obje djevojčice, pa makar i po cijenu vlastitog života.
Nakon romana Nijemi vrisak i Izopačene igre, nedavno smo dobili i treći roman Angele Marsons, a to je bio moj prvi susret s navedenom autoricom.
I oduševila sam se već od prvih stranica, i to toliko da sam roman pročitala u jako kratkom roku.
Naime, poglavlja su kratka i svaki od njih završava na toliko zanimljiv i šokantan način da je nemoguće ne okrenuti sljedeću stranicu kako bi saznali što se dalje događalo. Također, po poglavljima se izmjenjuju pripovjedači, što čitanje čini još zanimljivijim i napetijim.
Kim Stone je i mene uspjela osvojiti i to odmah, jer ispod te hladne vanjštine, krije se veliko srce.
Inspektorica je odlična u svom poslu i potpuno mu je posvećena. Iako uspješno skriva osjećaje, kada je riječ o slučajevima s kojima se susreće a osobito kada je u pitanju otmica djece, imamo prilike vidjeti koliko se zapravo empatije i osjećaja krije u njoj.
Njezina hrabrost, upornost i trud nešto su nevjerojatno.
Roman nam osim zamršenog i teškog slučaja donosi odlično osmišljenu i dinamičnu radnju, kompleksne i zaista raznolike likove, te izuzetno jezivu, mračnu i napetu atmosferu, ali i za mene osobno savršen stil pisanja, čime nam vrlo uspješno drži pažnju cijelo vrijeme.
Iako roman ima više od 400 stranica, niti jedna nije višak i nema dosadnih dijelova.
Dakle, za mene osobno ovo je izvrstan roman koji je itekako vrijedan čitanja.
Zanimljivo, jezivo, mračno, napeto.. i savršeno!
Imate moje ogromne preporuke!
“Očaj i strah tjeraju ljude na užasne stvari.”
“Kopanje po sjećanjima bilo je poput skakanja po minskom polju. Prije ili poslije će te nešto raznijeti na komade.”
Izvor: P.S.I love books